hrvatski

Kulturni magarac

Magarci imaju značajno mjesto u ikonografiji, mitologiji i religiji različitih kultura, osobito onih koje su nastale na Bliskom istoku. Divlji magarci bili su sastavni dio života starih Egipćana. Najstariji crtež magarca nalazi se u arheološkom nalazištu Wadi Abu Wasila (star oko 5000 godina). U Starom egipatskom kraljevstvu, koje se razvilo u plodnoj dolini Nila, magarac je bio najvažnija radna životinja. Izvorno je bio sveta životinja čije su uši prikazivane kao dva pera niknula iz žezla (simbol suverenosti). Magarac se iz Egipata proširio u druga područja duž mnogih trgovačkih puteva razvijenih između društava zapadne Azije, Sredozemlja, Kine i Indije. Magarci su došli u Grčku za vrijeme vladavine kralja Salomona (971.–931. pr. Kr.), i to preko Sirije i Palestine. Kao i u Egiptu, magarcu su se koristili u svim područjima tadašnje gospodarske proizvodnje: nosili su ulje, vino i žito za utovar na brodove, na gradilištima su izvlačili kamenje iz kamenoloma i trupce iz šuma, nosili su robu iz grada u grad. Magarac je kao takav često u kulturnoj povijesti omalovažavan, ismijavan. Isto kao i onolatrija. Tako je Demokrit tvrdio kako su Židovi štovali glavu zlatnog magarca, kojem su navodno žrtvovali utovljenog Grka svakih sedam godina. Tacit i drugi književnici onolatriju su pripisali Židovima, koja je kasnije prenesena na kršćane. Simbol magarca u kršćanstvu je poznat. Legenda kaže kako je križ koji se može vidjeti na leđima magarca došao iz sjene raspeća, živog simbola koji je magarac nosio kroz stoljeća. Kršćanstvo je, kako se čini, ponovno vratilo pozitivnu »sliku« magarca – kad mnogi nisu prepoznavali i podržavali Isusa, magarac je bio tu, pomagao, podržavao i štovao.

magarac, kultura, kulturna animalistika

nije evidentirano