hrvatski

Kulturna animalistika kao edukativni alat za prevladavanje predrasuda o životinjama

Uzmemo li bilo koju životinju i pokušamo li istražiti kako je ona opisana, prikazana i promovirana kroz našu, ljudsku kulturu naići ćemo na mnoštvo predrasuda koja se najvjerojatnije i danas smatraju sasvim uobičajenim. Istražimo li jednu životinju, kako nas je u svojoj knjizi podučio istražiti profesor Nikola Visković, tvorac koncepta kulturne animalistike, jasno će nam biti da se istraženoj životinji kroz povijest kulture pridodalo mnoštvo različitih karakteristika koje nemaju veze s prirodom istraživane životinje. Najčešće mi ljudi životinjama dajemo ljudske karakteristike. Primjerice, vuk se smatra opasnom i krvoločnom životinjom koju se preporuča eliminirati. Vuk je želio pojesti svih sedam kozlića i to mu se uzima za zlo, iako sam čovjek uzgaja kozliće kako bi ih na kraju ubio i pojeo. Smatra li se lisica lukavom samo zato što instinktivno zna doći do plijena? Jesu li ljudi sovu proglasili mudrom zato što ima velike oči? Još od Platona, ali i prije, magarac se smatrao tvrdoglavim, proždrljivim i glupim, a sam Platon kaže kako oni ljudi koji su se predavali proždrljivosti, nasilništvu i pijančevanju, po svoj prilici ulaze u tijela magaraca i sličnih životinja. Veliki dio tih pozitivnih i negativnih predrasuda završio je u dječjim pričama, bajkama i basnama. Uputimo li se u takva istraživanja, možda nećemo doći do stvaranih uzroka neke predrasude, ali ćemo detektirati predrasudu. Zato se čini kako je jasan odgovor na pitanje mogu li se, uistinu, promišljanjem u kulturnoj animalistici rasvijetliti ustaljene predrasude o životinjama. Sljedeće pitanje koje se samo nameće jest možemo li tim istraživanjima promijeniti naš odnos prema životinjama? Ako bi se na taj način promijenio odnos djece prema životinjama, onda rano bioetičko obrazovanje takvo nešto mora imati u svom kurikulu. Naravno, uz primjerene metode i dobro osmišljene zadatke.

kulturalna animalistika, predrasude, životinje, kurikulum

nije evidentirano