hrvatski

SASVIM OSOBNO I POTPUNO JAVNO (hrvatska kultura, politika i društvo na prijelomu stoljeća – Vilma Vukelić, Tragovi prošlosti, memoari)

Percipirajući književnost kao kolektivno pamćenje, eksplicitno ili implicitno, nadaje se i pitanje dokumentaristike (fakcije) i njezina tematiziranja u književnosti. Znanost o književnosti tek posljednjih nekoliko desetljeća stvara adekvatan instrumentarij kad je riječ o istraživanju autobiografskoga žanra. Pa iako ne postoji konsenzus ni kad je posrijedi temeljna definicija autobiografije (Zlatar Violić 1998), većina se slaže kada su posrijedi temeljne odrednice osnovnoga žanra, odnosno da je odstupanje od osnovna četiri elementa (Lejuene 1999) ono što čini razliku između autobiografije i bliskih joj žanrova (memoari, biografija, osobni roman, autobiografska pjesma, dnevnik, autoportret ili esej). Temeljni je zadatak ovoga znanstvenoga istraživanja čitajući Tragove prošlosti, memoare, osječke književnice Vilme Vukelić, istražiti osobnu književničinu percepciju javnih osoba i relevantnih događaja (kulturnih i političkih) u posljednja dva desetljeća 19., odnosno u prvoj polovini prvoga desetljeća 20. stoljeća.

autobiografija ; javne osobe, memoari, Tragovi prošlosti ; Vilma Vukelić ;

nije evidentirano