hrvatski

Kultura i (re)konstrukcija nacije – poticaji iz suvremene hrvatske povijesti

Kroz geertzijansku antropološku interpretaciju kulture, prije svega ideologije kao kulturalnog sistema i politike značenja (politics of meaning), posljedično se želi osvijestiti pozicija suvremenog hrvatskog nacionalizma (prije svega od 1990-ih do danas), koji se manifestira kao nadmetanje kulturnih koncepcija u uvjetima socijalne usloženosti koja je danas, nakon iscrpljenosti okupljajuće ratne paradigme, aktualnija nego ikada. Pokušava se detektirati koje su dominantne snage koje žele nametnuti vlastito sociokulturno posredovanje i razumijevanje složenih društvenih interakcija i aktivnosti, te kako se, samo naizgled paradoksalno, na polju simbolične borbe formiranje eksperimentalnog „mi“ vrši ponajviše od strane onih koji se pozivaju na konzerviranje nacionalnih tradicija, vrijednosti i kontinuitet s prošlošću. Pritom, u fokusu će biti elementi diskurzivne prakse, metafore, retorički obrati koji su gradivno tkivo nacionalnih ideologija i koji kao takvi predstavljaju sredstva širokog procesa kolektivnog redefiniranja. Polazi se pritom od premise kako u relativno novim državama, kakva je i Hrvatska, vrijeme ideologija, unatoč svoj nadideološkoj deklarativnosti, ne samo da nije gotovo, nego borbe na tom planu tek predstoje.

kultura ; nacija ; hrvatska povijest

nije evidentirano