hrvatski

"Niz našu obalu" jarkim i ugodnim slikama Marina Bege

U Hrvatskoj književnosti Mate Ujevića splitski je književnik i kulturni radnik Marin Bego (1881. – 1960.) predstvavljen kao autor u čijim se zapisima o pojedinim našim gradovima na moru opažaju neke „škakljive stvari“ (Ujević 1932: 168). Upravo su te škakljive stvari glavni predmet promatranja u radu. Uzima se za prikaz te škakljivosti Begin putopis Niz našu obalu (1912), prozni tekst više nalik suvremenome turističkome priručniku nego književnome putopisu. Promatraju se, uz uzobalni srednjodalmatinski prostor, pomalo bigotni stanovnici toga prostora, prepoznatljivi često kao individue oslobođene svih konvencija. Metodom se analize i intepretacije u radu izdvajaju zanimljive, u pojedinim dijelovima pomalo plošne, slike grada i u njima impresionističke Begine težnje. Izdvajanjem gradskih sličica ciljano se želi istaknuti autorovo odstupanje od tadavažećih (uvriježenih) književnih standarda. Kako je središnje mjesto Begine obale grad Split zaključno se u radu promatra taj prostor kao svojevrsni geografski kaleidoskop prepun trajnih previranja, vječnih nemira, paradoksalan u graditeljskome, topografskome i povijesnome kontekstu s jedne i bogat u galerijama mediteransko-anegdotski oslikanih likova i karaktera s druge strane. Razivijeni „smisao za jarke i ugodne slike“, kako Ujević objašnjava Beginu prozu, potvrda su književne vrsnosti i autorskoga potencijala Marina Bege u kontekstu hrvatske književnosti prve polovice prošloga stoljeća.

Marin Bego, putopisi, dalmatinska obala, škakljive teme

nije evidentirano