hrvatski

Antimalarijsko djelovanje harmicena

Malarija je zarazna bolest kojom se godišnje zarazi više od 200 milijuna ljudi, uglavnom u tropskim i suptropskim krajevima svijeta. Pojava rezistencije uzročnika malarije, a najviše vrste Plasmodium falciparum, na postojeće lijekove zahtijeva pronalazak novih učinkovitih spojeva s drugačijim mehanizmima djelovanja.1 Jedan od obećavajućih spojeva s umjerenim antimalarijskim djelovanjem je harmin, alkaloid iz skupine β- karbolina i inhibitor proteina toplinskog šoka 90 vrste P. falciparum (PfHsp90).2 S druge strane, ferocen je organometalni spoj koji je privukao pažnju brojnih znanstvenika. Brojne studije pokazale su kako se povezivanjem ferocena s postojećim antimalaricima kao što su kolorokin i dihidroartemisinin pojačava njihovo antimalarijsko djelovanje.3 Stoga je, u pokušaju da se nadvlada rezistencija, pristupom molekulske hibridizacije sintetizirano ukupno osamnaest harmicena hibridnih spojeva u kojima su harmin i ferocen međusobno povezani amidnom ili triazolskom poveznicom. Novosintetiziranim harmicenima ispitano je in vitro antimalarijsko djelovanje na eritrocitnu fazu životnog ciklusa Plasmodium falciparum, na dva soja: soj osjetljiv na klorokin (Pf3D7) i soj otporan na klorokin (PfDd2). Harmiceni su pokazali antimalarijsko djelovanje u mikromolarinim/submikromolarnim koncentracijama te su svi pokazali jače antimalarijsko djelovanje na Pf3D7 u odnosu na PfDd2. Harmiceni triazolskog tipa supstituirani u položaju 6 β-karbolinskog prstena bili su najaktivniji, dok su harmiceni amidnog tipa supstituirani u položajima 7 i 9 pokazali najjače djelovanje. Najaktivniji spoj (IC50 = 0, 15 μM (Pf3D7) i 1, 0 μM (PfDd2)) bio je harmicen triazolskog tipa u položaju 7 β- karbolinskog prstena u kojemu je triazol direktno vezan za ferocen, dok je uvođenje metilenskog mosta između ferocena i triazolskog prstena rezultiralo analognim spojem koji se pokazao potpuno inaktivnim.

malarija, Plasmodium falciparum, harmiceni

nije evidentirano