hrvatski

Odgojno-obrazovna ustanova kao sukreatorica tvorevina nematerijalne kulturne baštine u kulturnom identitetu djece i mladih

Područje proučavanja identiteta, kulture i odgoja predmet je mnogobrojnih dosadašnjih istraživanja. Najčešće su ona usmjerena obrazovanju za kulturu, dok se duhovna komponenta unutar kulturnog identiteta nedostatno istražuje. Upravo se ta duhovna komponenta kod djece i mladih može oplemeniti implementacijom nematerijalne kulturne baštine u suvremeni odgojno-obrazovni kontekst. Pregledom literature i dokumenata utvrđen je teorijski okvir u kojem su determinirani ključni pojmovi i njihova međuzavisnost s naglaskom na odgojno-obrazovnu ustanovu kao „čuvaricu“ nematerijalne kulturne baštine i kulturnog identiteta djece i mladih. Nameće se pitanje važnosti uloge odgojno-obrazovnih ustanova u kreiranju kulturnog identiteta. Iz ovog istraživačkog pitanja proizlazi hipoteza da odgojno-obrazovne ustanove imaju značajnu ulogu i moć u konstruiranju, promociji i implementaciji nematerijalne kulturne baštine s ciljem razvoja kulturnog identiteta djece i mladih u suvremenom globaliziranom društvu. Cilj je rada osvijestiti važnost uloge odgojno- obrazovnih ustanova u promicanju vrijednosti nematerijalne kulturne baštine za cjelovit razvoj kulturnog identiteta pojedinca. Iz postavljenog cilja operacionalizirani su zadatci istraživačkog rada. U radu se opisuju pojmovi: identitet, kultura i nematerijalna kulturna baština. Nadalje kontekstualiziraju se navedeni konstrukti s aspekta odgoja i obrazovanja te se utvrđuje uloga odgojno-obrazovnih ustanova u razvoju kulturnog identiteta. Analizira se integriranost nematerijalne kulturne baštine u predmetnim kurikulumima primarnog odgoja i obrazovanja. U radu se koristi deskriptivna i komparativna metoda te metode analize i sinteze. Metodom analize prikupljeni su podatci temeljem literature, prethodnih istraživanja i dokumenata. Metodom deskripcije postavljaju se, definiraju i opisuju teorijski konstrukti identiteta, kulture, nematerijalne kulturne baštine, odgoja i obrazovanja te se komparacijom prikazuje njihova interdisciplinarnost. Metodom sinteze uopćavaju se zaključci o važnosti implementacije navedenih teorijskih konstrukata u kontekst odgojno- obrazovnih ustanova. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to kako odgojno-obrazovne ustanove imaju temeljnu ulogu u cjelovitom razvoju kulturnog identiteta pojedinca. Kontinuiranom implementacijom nematerijalne kulturne baštine u različite komponente odgojnoobrazovnog sustava baštini se vrijednost kulture kao duhovne tvorevine osobe i društva.

kulturni identitet, nematerijalna kulturna baština, odgoj i obrazovanje, odgojno-obrazovne ustanove, predmetni kurikulumi

nije evidentirano