hrvatski

Zoolingvistička analiza poslovica u časopisu hrvatskog društva za zaštitu životinja Živobran na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

Poslovica je sažeta, gramatički dovršena izreka nastala kao odraz životnog iskustva ili mudrosti govornika određenog sociokulturnog prostora. Utemeljene na tradiciji, odnosno na izvanjezičnom stvarnom, konkretnom iskustvu govornika, poslovice učestalom uporabom s vremenom postaju dio kolektivnog iskustva i poprimaju sveopće značenje. Stoga imaju važnu didaktičku i moralističko-poučnu funkciju u jeziku kolektiva. U radu se istražuje zastupljenost poslovica (mudrih izreka) u glasilu (časopisu) hrvatskoga društva za zaštitu životinja Živobran (1894.–1904.). Analizirani korpus čine poslovice u kojima se kao subjekt najčešće javlja životinja odnosno čovjek i njegov odnos prema animalnom svijetu. Analizom će se zoonimske paremiologije problematizirati i moralno-etička pitanja u kontekstu kulturne zoologije i bioetike. Zoonimska paremiologija na stranicama Živobrana, glasila (časopisa) hrvatskoga društva za zaštitu životinja otkriva povijesno-kulturne predodžbe o animalnom svijetu hrvatskoga čovjeka na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

zoolingvistika, paremiologija, časopis Živobran

nije evidentirano