hrvatski

Pravo djeteta na odgoj i obrazovanje u kanonskom i međunarodnom zakonodavstvu

Pravo na odgoj, jedno je od temeljnih ljudskih prava koje je Drugi vatikanski sabor nazvao svetim, a zakonodavstvo Crkve također ga štiti, promiče i regulira vlastitim odredbama za čiju je ispravnu interpretaciju potrebno prikazati put razvoja. Stoga, prvi dio izlaganja analizira povijesni razvoj prava na odgoj i obrazovanje u kanonskom zakonodavstvu. Početak odredbi seže od enciklike Arcanum divinae sapientie iz 1880. godine, a potom se tumače odredbe Zakonika kanonskog prava iz 1917. godine. U spomenutom Zakoniku pravo na odgoj i obrazovanje predstavljeno je kao primarni cilj, uz obvezu roditelja brinuti se za svaki oblik odgoja i blagostanje djece. Prikazan je doprinos temi odgoja i obrazovanja Drugoga vatikanskog sabora, konkretno Deklaracije o odgoju Gravissimum educationis koja je potvrdila tradicionalne postulate obrazovanja sažete u enciklici o kršćanskom odgoju Divini Illius Magistri iz 1929. godine. Poseban naglasak ipak je stavljen na važeći Zakonik kanonskog prava, odnosno odredbe usmjerene moralnom, vjerskom, kulturnom, društvenom i fizičkom odgoju. Izlaganje, nadalje, razmatra dokumente međunarodnog prava usmjerene prema odgoju i obrazovanju. U prvome redu, predstavljena je Ženevska deklaracija iz 1924. godine, prema kojoj djeci trebaju biti dostupna sredstva nužna za razvoj, bilo materijalni bilo duhovni. Analizirane su odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka iz 1948. godine koja u čl. 26 određuje da se radi o pravu koje mora biti priznato svakoj osobi. Zatim je predstavljena Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. koja u čl. 14 ističe važnost obrazovanja za opću formaciju djeteta koja mora biti obvezna i nadasve besplatna. Analiziran je i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine koji u čl. 13 naglašava da države stranke tog pakta priznaju pravo svakome na odgoj i obrazovanje koje mora biti usmjereno na puni razvoj ljudske osobe i svijesti o ljudskom dostojanstvu i ojačati poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Na poseban način su za našu temu značajne odredbe Konvencije o pravima djeteta iz 1989. godine, napose članci 28-29, koji se posebno bave tematikom odgoja. Iako su navedeni dokumenti doneseni prije puno godina, nisu izgubili na svojoj aktualnosti, a nažalost u mnogim zemljama njihove odredbe još uvijek nisu provedene. 34 Nova promišljanja o djetinjstvu Pregled kanonskih i međunarodnih odredbi o pravu djeteta na odgoj i obrazovanje pomaže razlučiti narav toga prava te mogućnosti njegova provođenja u praksi. Danas je potrebno ponuditi novu vrstu obrazovanja koja će nadvladati sadašnju globalizaciju ravnodušnosti i kulturu odbacivanja. U ovoj godini epidemiološke krize više od 100 milijuna djece zakinuto je u redovitom ciklusu obrazovanja i sada zaostaje na socijalnim i drugim područjima. Potrebno je ponuditi, ističe papa Franjo obraćajući se sudionicima simpozija održana pod geslom „Obrazovanje je čin nade“, „novi val obrazovnih mogućnosti“ temeljenih na socijalnoj pravednosti i međusobnoj ljubavi. Svijet treba novo cjelovito obrazovanje ljudi koje uključuje interkulturalni i međureligijski dijalog, mir i očuvanje planeta, promiče otvorenost za duhovno te prihvaćanja drugog i drugačijeg. U današnje vrijeme, bez temeljne zakonske zaštite, nije moguće osigurati poštivanje temeljnog prava na odgoj i obrazovanje ni poticati njegovu istovremenu progresiju.

dijete ; odgoj ; obrazovanje ; kanonsko zakonodavstvo ; međunarodno zakonodavstvo

nije evidentirano