hrvatski

Samoprocjena roditeljske kompetencije – poticanje pozitivnog odnosa s djecom

Roditeljska kompetencija uključuje različita ponašanja roditelja koja za cilj imaju postizanje svekolikog razvoja djeteta (Sanders, 1999). Milanović i suradnici (2000) ističu da je za kompetentnog roditelja važan i način na koji sebe doživljava kao osobu, u smislu da ima kontrolu nad svojim roditeljstvom te da se dobro osjeća kao roditelj. Očekuje se da kompetentan roditelj, uz posjedovanje znanja, vještina i sposobnosti koje su nužne za odgoj djece, posjeduje i određene osobine ličnosti kako bi svojoj djeci mogao predstavljati pozitivan model identifikacije (Ljubetić, 2007). Dosadašnja istraživanja pokazuju da oni roditelji koji pokazuju veću sigurnost u svoju roditeljsku ulogu su usmjereni na poticanje djetetova razvoja, odnosno češće procjenjuju da adekvatno odgovaraju na potrebe djeteta te ih rjeđe kažnjavaju (Gilmore i Cuskelly, 2008 ; Coleman i Karraker, 1997 ; prema Rogers i Matthews, 2004). Cilj ovoga rada jest ispitati samoprocjenu roditelja vlastite roditeljske kompetencije te razliku o samoprocjeni ovisno o stupnju obrazovanja roditelja i broju djece u obitelji. Za potrebe istraživanja korišten je Upitnik roditeljskog doživljaja kompetencije (Gibaud- Wallston i Wandersmann, 1978), hrvatsku verziju upitnika prevela je i prilagodila Mandarić Vukušić (2016). Navedeni upitnik sadrži 17 čestica koje mjere roditeljsko zadovoljstvo vlastitim roditeljstvom i doživljaj roditeljske učinkovitosti. Istraživanje je provedeno tijekom 2019./2020. akademske godine na prigodnom uzorku (N=86). Rezultati deskriptivne analize ukazuju na visoku samoprocjenu roditeljske kompetencije i visok stupanj povjerenja u vlastite vještine roditeljstva i znanja o tome kako biti dobar roditelj, ponajviše zbog toga što tu ulogu obnašaju dulje vrijeme. Rezultati pokazuju kako roditelji smatraju da su ispunili vlastita očekivanja u pogledu brige za svoje dijete te da je lako riješiti poteškoće s djecom ukoliko, kao roditelj, poznaje kako njegovo vlastito ponašanje utječe na dijete. Istovremeno, roditelji se većinom slažu s time da je teško biti roditelj jer ne znaju postupaju li uvijek dobro ili ne. Analizom varijance nezavisnih uzoraka utvrđeno je postojanje razlika u samoprocjeni roditeljske kompetencije s obzirom na stupanj obrazovanja roditelja i broj djece u obitelji na pojedinim česticama.

roditeljska kompetencija, roditeljstvo, odnos roditelj-djeca, stupanj obrazovanja roditelja, broj djece u obitelji

nije evidentirano