hrvatski

Nove spoznaje o prvoj kritičkoj priredbi Gundulićeva Osmana

U priređivanju teksta Gundulićeva Osmana za tisak mitsko mjesto pripada Ivanu Luki Volantiću (1749- 1808), dugogodišnjem notaru i podtajniku Dubrovačke Republike te zaslužnom pregaocu u polju jezično raznovrsne, no vremenom poharane književne proizvodnje dubrovačkih pisaca. Volantić je prema nekima proveo dvanaest, a prema drugima dvadeset godina mučeći se da iz mnoštva nesložnih prijepisa Gundulićeva djela sastavi pouzdan tekst te da ga opremi priređivačevim uvodom, objasnidbenim bilješkama, povijesnim komentarom i rječnikom manje poznatih riječi. Od tog je Volantićeva priređivačkog posla sačuvano vrlo malo, i to isključivo dijelovi koji se tiču uvoda u izdanje te objasnidbenog aparata. Njegov pak rukopis Osmana koji bi čuvao tragove rada na prijepisima, njihovoj usporedbi i uspostavi kritičkog teksta ostao je znanstvenoj javnosti nepoznat jer se smatralo da je zauvijek izgubljen. Poznato je, međutim, da je nakon Volantićeve smrti (1808) Ambroz Marković, priređivač prvog potpunog tiskanog izdanja Gunduli- ćeva Osmana (1826), imao pristup nekim Volantićevim materijalima, od kojih on kaže da je iznašao »jedan ne vele obilan dio, ter još i ovi rastrkan i razmetnut po razlicijeh kusih i komadih knjižina pometnutijeh i odvrženijeh«. Nikada nije razjašnjeno što je to točno Marković našao, a njegovo je izdanje ubrzo nakon objave postalo povodom prvom velikom prijeporu o prisvajanju tuđe priređivačke muke u hrvatskoj filologiji. Iako nije bio poznat nijednom proučavatelju Osmana od Markovića do danas, Volantićev rukopis koji je Marković upotrebljavao preživio je u cijelosti. Ovaj rad donosi prikaz tog novootkrivenog rukopisa kao i drugih dosad sasvim nepoznatih tragova Volantićeva rada na prvoj, i po mnogo čemu još uvijek nenadmašenoj, kritičkoj priredbi Gundulićeva Osmana.

Ivan Gundulić ; Osman ; kritičko priređivanje

nije evidentirano