hrvatski

Lepant 1571. i krčka galija: itinerari istraživanja

Lepantska bitka smatra se, prema broju lađa i ljudi koji su u njoj sudjelovali, najvećom pomorskom bitkom galija u svjetskoj povijesti. Dogodila se 7. listopada 1571. na moru ispred današnjega grada Naupaktosa na sjevernoj strani Korintskog zaljeva u Grčkoj. Bio je to veliki sukob između koalicije katoličkih sila tadašnje Europe na jednoj i Osmanlija na drugoj strani u Ciparskom ratu (1570. – 1573.) koji je sultan Selim II. pokrenuo protiv Mletačke Republike, želeći joj oduzeti taj veliki otok na istočnom Sredozemlju. Iako je za Mletačku Republiku spomenuti ratni sukob završio nepovoljno, njegove je negativne posljedice znatno ublažila upravo velika pobjeda kršćanskih snaga kod Lepanta. U Lepantskoj je bitki na strani katoličke koalicije, odnosno Mletačke Republike kao njezine istaknute članice, sudjelovalo i osam galija s istočnojadranske obale. Bile su to istarska (koparska), creska, krčka, rapska, šibenska, trogirska, hvarska i kotorska. Podaci o Lepantskoj bitki mogu se pronaći u nizu ustanova, među kojima valja izdvojiti: Državni arhiv u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia), Povijesni pomorski muzej vojne mornarice (Museo Storico Navale della Marina Militare), Gradski muzej Correr (Museo Civico Correr), Nacionalnu knjižnicu Marcianu (Biblioteca Nazionale Marciana), Dalmatinsku bratovštinu sv. Jurja i Tripuna (Scuola Dalmata dei SS. Giorgio e Trifone), Institut za vojna pomorska istraživanja (Istituto di Studi Militari Marittimi), svi u Veneciji, potom Palazzo del Bo u Padovi i Pomorski muzej u Kotoru. U Veneciji su također važni Međunarodna nautička knjižara Papirnato more (Libreria Nautica Internazionale Mare di Carta) te dućan brodarskog modelarstva (negozio di modellismo navale) Gilberta Penza. Glavni su izvori o bitki izvješća vojnih zapovjednika flotȃ koje su u njoj sudjelovale, kao i spisi ljudi koji su se u bitki borili (dokumenti, pisma). Sve se to čuva u javnim i privatnim arhivima i bibliotekama, a povjesničari su materijale istraživali, slagali i katalogizirali te ponešto i objavili. Budući da su u Lepantskoj bitki najviše sudjelovali vojnici s Apeninskog poluotoka, logično je da je najbogatija historiografija o tom važnom događaju u svjetskoj pomorskoj povijesti prije svega ona na talijanskom jeziku. Navedena je historiografija dobrim dijelom nastala u XIX. stoljeću, iako su mnogobrojna i djela iz kasnijeg perioda, sve do našega suvremenoga doba. No, s obzirom na činjenicu da je Mletačka Republika kao pomorska država bila doista vrlo slavna, i mnogobrojni strani stručnjaci pisali su o raznolikim mletačkim brodovima te ih s različitih aspekata detaljno proučavali. Kao događaj koji je odjeknuo diljem tadašnje katoličke Europe, a i šire, Lepantska je bitka odraz našla i na mnogobrojnim poljima ljudske djelatnosti, ne samo u opsežnoj historiografiji već i u književnosti, pjesništvu, umjetnosti, kiparstvu, slikarstvu, numizmatici (na medaljama), pa i općenito u kulturi, ponajviše talijanskoj, ali i hrvatskoj. S obzirom na stoljetnu povezanost Mletačke Republike s morem i primorjem te svim djelatnostima koje su se na moru odvijale, poput trgovine, plovidbe, prijevoza putnika i sl., nije neobično da se i danas u toponimiji grada Venecije i njezine okolice (Mestre, Lido…) nalaze mnogobrojni zemljopisni nazivi koji na to upućuju. Velikim su dijelom oni vezani upravo za istočnojadransku obalu (Istru, Kvarner, Dalmaciju, Boku kotorsku) te za istočno Sredozemlje (Levant). Prepoznavajući iznimno pomorsko nasljeđe, kao i bogatu krčku kulturno-povijesnu tradiciju, Centar za kulturu Grada Krka 2008. pokrenuo je projekt „Štorija o galiji Cristo Ressussitato“, kojim se od tada svake godine obilježava godišnjica Lepantske bitke. Sudionici proslave slušaju prigodan program s predavanjima, predstavljanjima knjiga, informativno-edukativnim panoima, izložbama, obilascima Sv. Mikule (zavjetne crkvice obitelji Cicuta), kao i misom za poginule u krčkoj katedrali. Vrednujući, pak, bogato kulturno- povijesno nasljeđe vezano za krčko pomorstvo i brodogradnju tijekom stoljeća, prišlo se inicijativi osnivanja posebnog centra u kojem bi posjetitelji o navedenim temama saznali osnovne podatke i time obogatili svoje znanje. Tako je 2018. u staroj povijesnoj jezgri grada Krka otvoren atraktivan Interpretacijski centar pomorske baštine otoka Krka. Raspravljajući o krčkoj galiji u Lepantskoj bitki, na temelju podataka koje je prikupio opsežnim arhivskim, bibliotečnim i terenskim istraživanjima, autor je u knjizi opisao niz važnih detalja o gradnji mletačkih galija, njihovu imenu, određivanju vojnog zapovjednika broda, novačenju članova posade, načinu angažmana galije za mletačke vojne potrebe, ali i izvješćima mletačkih providura koji također donose važne podatke. Kako su i do sada mnogi proučavatelji ove problematike istaknuli, neki posebni podaci koji bi govorili o sudjelovanju krčke galije u bitki kod Lepanta nisu se, nažalost, uspjeli sačuvati, no iz mnogih se dostupnih izvora nedvojbeno može zaključiti da je udio Krčana, bilo na njihovoj bilo na drugim galijama, bio velik i značajan. Cjeloviti crteži galija postoje tek od XVIII. stoljeća, a prije toga sačuvani su samo tekstualni opisi ili crteži pojedinih dijelova broda. Stoljeće u kojem se odigrala Lepantska bitka vrijeme je velikih promjena, kojih je zapravo bilo više nego u bilo kojem drugom razdoblju. One su se odrazile i u gradnji brodova jer su se pojedini detalji stalno mijenjali. Usto, rukopisa o mletačkim galijama ima vrlo malo, a oni stariji ne mogu nam poslužiti u spoznajama o tome kako je točno izgledala galija iz XVI. stoljeća. I krčki povjesničar mons. Ivan Žic Rokov ističe činjenicu da se nije sačuvala nikakva slika krčke galije. Međutim, na temelju dostupnih podataka mogu se ipak rekonstruirati pojedini detalji. Primjerice, zna se da su galije u bitkama najčešće bile lagane (galea sottile) pa je vjerojatno takva bila i ona krčka. Model mletačke lagane galije troveslarke potječe iz 1881. i predstavlja rezultat rada kontraadmirala Luigija Fincatija koji je, čitajući djelo mletačkog providura za naoružanje Cristofora (da) Canala Della Milizia Marittima (1550.), kao i djela drugih tadašnjih pisaca, dokazao da su mletačke galije imale trojicu veslača i tri vesla po klupi (pri čemu je svaki veslač imao svoje veslo). Nije sigurno jesu li takvo veslanje izumili Mlečani ili su ga preuzeli od Bizantinaca, ili je još i starije. Galije a terzarolo i galije a scaloccio predstavljale su dva tipična pogonska sustava. Prvi je bio stariji i trajao je do polovine XVI. stoljeća, a zamijenio ga je drugi kada su se galije počele opremati ne više sa slobodnim ljudima, koji nisu bili skloni tako teškom radu, nego kažnjenicima, ratnim zarobljenicima i robovima. Prikupljajući podatke o mogućem izgledu krčke galije u Lepantskoj bitki, svakako valja uzeti u obzir i činjenicu da je proizvodnja galija u venecijanskom Arsenalu slijedila tehnike gradnje koje su bile sofisticirane i standardizirane, stoga su svi brodovi dotične flote imali ista obilježja. Ako pogledamo rukopise arsenalskih graditelja koji su djelovali u venecijanskom ambijentu, lako zaključujemo da su se koristili svim matematičkim i geometrijskim tehnikama koje su tada postojale. Među tim rukopisima u ovoj su knjizi podrobnije analizirana četiri: Ragioni antique spettanti all’arte del mare et fabriche de vasselli nepoznatog autora (početak XVI. stoljeća), rukopis Picheronija della Mirandole (oko 1550.), rukopis Pre’ Todara de Nicolòa Istructione sul modo di fabricare galere (1550.) i rukopis Baldissere Drachija Visioni (1586.). Suprotno onome što se ponekad misli ili smatra, u gradnji brodova ništa nije bilo prepušteno slučaju, niti se vršilo ugrubo, odoka. Posao koji se obavljao bio je rezultat stoljetne plovidbe, iskustava pretočenih u brodograditeljsku praksu, ali i brojčanih te trigonometrijskih pravila prenesenih na temeljne obrasce koje je trebalo primijeniti na svaku vrstu plovila. Sve je to omogućavalo izvršenje istih proizvoda, s dimenzionalnog stajališta nevjerojatno preciznih. U mletačkim se škverovima gondole i danas izrađuju upotrebom takvih obrazaca. Valja zaključiti da u analizi niza zanimljivih, a važnih pitanja o krčkoj galiji u Lepantskoj bitki postoji nažalost mnogo nepoznanica, od kojih neke sa sigurnošću nikad neće biti riješene jer to nije uopće moguće. U slučaju eventualnog otkrivanja nekog do sada nepoznatog dokumenta, pojedini povijesni detalji svakako bi se mogli dopuniti, no konačne spoznaje o izgledu krčke galije zasad se ipak temelje samo na mogućim, vjerojatnim podacima.

Lepant, 1571., krčka galija

nije evidentirano