hrvatski

Lirski dvostisi šibenskoga zaleđa kao zaštićena nematerijalna kulturna baština

U radu je riječ o lirskim dvostisima šibenskoga zaleđa kao usmenim oblicima koji su uvršteni na UNESCO-ov popis hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Na šibenskome je području ojkavica sinonim za lirske dvostihe i jedini je napjev koji se sustavno njeguje. Vrijednost ojkavice prepoznata je po spoju različiti oblika umjetnosti (glazbene i književne) kao i po povijesnom značaju za određenu lokalnu zajednicu. Uz UNESCO, lokalne zajednice imaju temeljnu ulogu u zaštiti ovoga glazbenog izričaja. Ojkavice zrcale cijeli život – od kolijevke do groba, a na tom putu su neizostavni dio različitih obreda – rođenja, krštenja, vjenčanja, svetkovina, sprovoda. U navedenim prigodama, ojkavice bi poprimale funkciju govorničkih oblika pa su se nerijetko ojkavicom izražavale zdravice, blagoslovi i molitvice, a u negativnom pogledu i kletve, psovke, rugalice. Modernizacija i globalizacija otuđuju ojkavicu od mlađih naraštaja, a interes pokušavaju povratiti organizirana kulturno-umjetnička društva i udruge kao i glazbeno nadareni pojedinci šibenskoga zaleđa.

ojkavica ; ojkanje ; lirski dvostih ; deseterački kuplet ; šibensko zaleđe ; UNESCO ; lokalne zajednice ; nematerijalna kulturna baština ; usmena književnost

nije evidentirano