hrvatski

Optimizacija metode za ekstrakciju i kvantifikaciju mikroplastike u sedimentu i biogenim tvorbama slatkovodnih ekosustava

Mikroplastika predstavlja prijetnju ekosustavima jer dolazi u interakciju s organizmima, a dugoročne posljedice njenog utjecaja nisu poznate. Slatkovodni ekosustavi smatraju se značajnim u transportu mikroplastike, ali su nedovoljno istraženi. Tulari (Trichoptera, Insecta) su potencijalni bioindikatori za mikroplastiku u slatkovodnim ekosustavima jer grade kućice od svile kojom lijepe čestice sedimenta, ostatke biljaka, pa i mikroplastiku. Cilj ovog diplomskog rada je optimizacija metode za ekstrakciju i kvantifikaciju čestica mikroplastike u sedimentu i biogenim tvorbama slatkovodnih ekosustava. Testirano je više metoda i utvrđen je optimalni protokoli za: razgradnju organske sastavnice korištenjem otopine H2O2, izdvajanje mikroplastike iz smjese mikroplastika-mineralni ostatak otopinom NaBr, detekciju čestica mikroplastike uz bojanje i UV svjetlo. Korištenjem navedenog protokola testirane su kućice tulara i sediment iz pokusa u kojem su isti izlagani utjecaju mikroplastike te smjesi mikroplastike i farmaceutika. Unutar istih tretmana, nema razlike u broju i veličini čestica mikroplastike u sedimentu ni ugradnji u kućice različitih stadija tulara tijekom vremena. Nasuprot tome, nađena je razlika u veličini i broju ugrađenih čestica između različitih tretmana na kraju pokusa, koja je najvjerojatnije povezana s razlikama u adsorpciji, formiranju obraštaja, te sedimentacijom čestica mikroplastike. Navedeni rezultati ukazuju na nužnost provođenja dodatnih pokusa koji će utvrditi ponašanje čestica mikroplastike u uvjetima višestrukih stresora.

plastični polimeri, Trichoptera, Nile Red, UV detekcija

nije evidentirano