hrvatski

Procjena polimorfizma lokusa MHC DRB1 u srne obične: upotreba sekvenciranja i molekularnog kloniranja

Srna obična (Capreolus capreolus) rasprostranjena je na većem dijelu Europe i prilagođena raznolikim staništima. Zbog socioekonomskih promjena u ruralnim područjima i šumskim nasadima, te reintrodukcija, brojnost populacije povećava se u zadnjih 30 godina, s iznimkom područja odnedavno zaraženih fasciolidozom (Fascioloides magna) gdje je zabilježen pad brojnosti. Rast populacije u većini staništa i pojava alohtonog parazita povećali su izloženosti parazitima. Raznolikost gena glavnog sustava tkivne podudarnosti (engl. Major histocompatibility complex – MHC) pogodan je pokazatelj kapaciteta populacije za suprotstavljanje novim patogenima i spososobnosti za prilagodbu. Geni MHC kodiraju membranske molekule čija je glavna funkcija prezentacija antigena T limfocitima te stoga imaju središnju imunoregulacijsku ulogu. Cilj istraživanja bio je utvrditi varijabilnost lokusa DRB1 klase II gena MHC u srne obične iz Hrvatske. DNA je izolirana iz 50 uzoraka mišićnog tkiva. Rezultati sekvenciranja nagovjestili su značajno veći udio heterozigota u odnosu na naše preliminarno istraživanje (70 % naspram 25 %). Međutim, pojava nukleotidne delecije kod nekih heterozigota onemogućila je potpunu identifikaciju alela isključivo putem Sangerovog sekvenciranja, te smo upotrijebili molekularno kloniranje kako bi potvrdili novopronađene sekvence. Ova metoda je dugotrajna i skupa pa bi ciljano sekvenciranje sljedeće generacije u budućnosti moglo reducirati vrijeme i trošak razdvajanja alelnih faza.

Capreolus capreolus, Glavni sustav tkivne podudarnosti, imunogenetika, genetička raznolikost, adaptivni markeri

nije evidentirano