hrvatski

Agrokemijska svojstva melioriranih krških tala za uzgoj vinove loze

U priobalnom i otočnom dijelu Republike Hrvatske značajne površine krša obrasle su degradiranom makijom i slabom šumskom vegetacijom. Takva tla predstavljaju potencijal za kultivaciju i melioraciju, kako bi se mogli zasaditi novi nasadi vinove loze. Kultivacija krša podrazumijeva zahtjevne zahvate za pripremu tla pogodnog za uzgoj poljoprivrednih kultura, kao što su čišćenje i uklanjanje nadzemne vegetacije, niveliranje terena, ripanje ili pikamiranje, rigolanje, te mljevenje i usitnjavanje kamena. Krško tlo je tlo u kojem prevladavaju sedimentne stijene – uglavnom vapnenci i rjeđe dolomiti, soli te gips – koje su podložne mehaničkoj i kemijskoj eroziji. Za potrebe proučavanja agrokemijskih svojstava melioriranih krških tala, uzeti su uzorci tla u proizvodnim vinogradima (lokacije na kojima su u periodu 2008-2009. provedene melioracije), na tri različite lokacije ; Istarska županija (lokacija okolica Rovinja), Zadarska županija (lokacija Ravni kotari) i Splitsko-dalmatinska županija (lokacija otok Brač). Na svakoj lokaciji uzeta su dva prosječna uzorka tla, sa dubine od 0-30 cm i 30-60 cm, oko 1, 0-1, 5 kg tla i usitnjene kamene frakcije (nakon što je iz pojedinačnih uzoraka tla izdvojen kamen i kamena frakcija veća od 25 mm). Najveći problem koji se može uočiti nakon 10-tak godina provođenja melioracije krških tala je pojava visoke količine karbonata (CaCO3), povišene pH vrijednosti (pH>7, 0) i vrlo niske količine biljci pristupačnog fosfora i željeza u tlu. Sa stajališta gnojidbe vinove loze, i ostalih drvenastih kultura na melioriranim krškim tlima, potrebno je naći učinkovita i primjenjiva rješenja za navedene probleme koji negativno utječu na plodnost tla.

vinova loza ; poljoprivredne melioracije krša ; plodnost tla

nije evidentirano