hrvatski

Sudsko upravljanje postupkom - od Kleinove do nove reforme parničnog postupka

Čamac na kojem veslači veslaju u suprotnim smjerovima neće bitno odmaknuti od čamca na kojem veslači uopće ne veslaju. Čak i da im se u čamcima pridruži i kormilar, nastave li veslači po svom, situacija se neće promijeniti. Zaveslaju li, međutim, veslači rukovođeni kormilarom u istom smjeru, izglednije je da će ostvariti zajednički cilj. Slično je i s parničnim postupkom. Ako stranke, njihovi odvjetnici i sud zajednički teže razrješenju spora koji je povod pokretanju parničnog postupka, izgledno je da će taj cilj i ostvariti. Uostalom, tomu parnični postupak i služi. Iako neposredni ciljevi svih sudionika parničnog postupka nisu identični, parnični postupak „treba pružiti osnovu za ostvarenje društveno prihvatljive sinteze oprečnih interesa u sukobu.“ Aktivnom kolaboracijom suda i stranaka u postupku taj je ishod, potvrđuju to i neka komparativna iskustva, najlakše ostvariv. U hrvatskome parničnom zakonodavstvu, a još više u sudskoj praksi, izazov je kako prežitke paternalističkog odnosa suda te pasivnosti stranaka i odvjetnika nadomjestiti njihovom aktivnom kolaboracijom u postupku. Za takvu, istinsku reformu parničnog postupka samo izmjene propisa gotovo nikad nisu dostatne, ali pružaju osnovu nužnim promjenama. U ovom će se radu stoga sadašnjost i budućnost hrvatskoga parničnog prava sagledati iz perspektive komparativnih kretanja u razdiobi uloga suda i stranaka te njihovih odvjetnika u planiranju i upravljanju postupkom (case management).

upravljanje postupkom, Franz Klein, aktivna kolaboracija suda i stranaka

nije evidentirano