hrvatski

Autentična vina

Autentičnost vina predstavlja važno pitanje u smislu zaštite potrošača, a temelji se na identifikaciji i eliminaciji prevara na tržištu vina. Pristupanjem Europskoj uniji, Republika Hrvatska sukladno članku 88., stavka 1., Uredbe Komisije 555/2008 (EZ) preuzela je obvezu proizvodnje 30 autentičnih vina, s ciljem nadogradnje postojeće banke podataka vina Europske unije sa hrvatskim vinima. Za dokazivanje autentičnosti vina razvijene su sofisticirane metode koje su bazirane na parametrima karakterističnim za podrijetlo, koji ne podliježu promjenama tijekom prerade, a istodobno je nemoguće mijenjati ih na bilo koji način. Tehnikom nuklearne magnetske rezonancije (2H-SNIF®-NMR) određuje se izotopni omjer specifično vezanog deuterija (D/H) etanola. Masnom spektrometrijom (IRMS) određuju se izotopni omjeri 13C/12C etanola i 18O/16O vode. Ovo su službene metode u Europskoj uniji za dokazivanje patvorenja vina dodatkom šećera i vode. Osim izotopnih tehnika u dokazivanju autentičnosti primjenjuju se i kromatografske tehnike kao što je plinska (GC-FID, GC-MS) i tekućinska visoke učinkovitosti (HPLC). Ovim tehnikama određuju se nehlapivi i hlapivi spojevi grožđa i vina, koji mogu poslužiti za dokazivanje sorte, geografskog podrijetla vina i godine berbe, patvorenje vina dodatkom glicerola, aroma i drugih spojeva koji nisu dozvoljeni u proizvodnji vina. Cilj ovoga rada je dati pregled tehnika koje služe za dokazivanje autentičnosti vina i primjer njihove implementacije na uspostavljanju analitičke banke podataka za hrvatska vina.

vino, autentičnost, geografsko podrijetlo, analiza stabilnih izotopa

nije evidentirano