hrvatski

Dubrovačka kolenda kao zaštićeno kulturno dobro (od istraživanja do upisa u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske)

Dosadašnje spoznaje iz literature i arhivskih izvora locirale su Dubrovnik kao mjesto najstarijeg hrvatskog zapisa o kolendavanju. Blagdanski običaj kojim se od 13. stoljeća čestita i nazdravlja Badnja večer odnosno Stara godina, duboko je uronjen u kulturu življenja dubrovačkog podneblja. U dokumentarnoj podlozi na kojoj je temeljeno istraživanje i postavljen vremenski okvir od gotovo osam i po stoljeća u kojem se folklorno kolendavanje u tradiciji Dubrovnika zadržalo do danas, valja izdvojiti i postojanje kolende u književnom obliku kojim je u dubrovačkom pjesništvu u 18. i 19. stoljeću utisnut zamjetan kolendarski otisak. Generacije (pro)nositelja tradicije još od srednjovjekovlja usmenom predajom i sačuvanim arhaičnim radnjama u ophodu uz instrumentarij, pjevaju, čestitaju, primaju darove i njeguju kolendavanje kao izdvojen segment dubrovačke nematerijalne baštine, a vitalnost te tradicije vidljiva je i u suvremenom Dubrovniku. Istraživanje je usustavilo podatke iz arhivske građe, literature i izjava kazivača, dokazujući kontinuitet folklornog kolendarskog čestitanja do vremena u kojem i sami svjedočimo ljepoti starog običaja. Njegovanjem kolendavanja zajednica se na svojevrstan način okreće vlastitom identitetu, otvarajući se istovremeno novoj publici i generacijama koje dolaze. Zbog svoje povijesne dubine, običaja, estetike i vitalnosti, kolende su dragocjena nematerijalna baština suvremenog Dubrovnika. Upisom kolendavanja u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, spoznaja o kolendarskom živućem tradicijskom nasljeđu Dubrovnika prepoznata je i u kulturnom pejzažu zaštićene nacionalne nematerijalne baštine. Višestoljetni je običaj osnažen dodatnom razinom svijesti osobito u kontekstu opće spoznaje kako je Dubrovnik identificiran i definiran kulturno- povijesnim nasljeđem.

kolenda ; zaštićeno kulturno dobro

nije evidentirano