hrvatski

Preferencija djece prema voću i povrću i povezanost s njihovim unosom

Prema Bronfenbrennerovom modelu razvoja preferencija je jedna od biološki definiranih predispozicija ponašanja koja može utjecati na unos voća i povrća (ViP) u djece.1, 2, 3 Stoga ciljevi ovog istraživanja su procijeniti preferenciju djece prema ViP te povezanost s njihovim unosom. U istraživanju je sudjelovalo 594 djece (50, 2% djevojčica) u dobi od 7 do 8 godina iz 14 osnovnih škola s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Preferencija djece prema voću (26 namirnica) i povrću (28 namirnica) procijenjena je upitnikom koji sadrži hedonističku skalu od 5 stupnjeva te mogućnost odgovora „Nikad nisam jeo/jela“ navedenu namirnicu.4 Unos ViP procijenjen je trodnevnim dnevnikom prehrane, a uključuje svo svježe, smrznuto i konzervirano ViP. Rezultati ukazuju da djeca u prosjeku imaju značajno (p<0, 001) veću preferenciju prema voću (ocjena 3, 96) nego prema povrću (ocjena 2, 79). Djeca imaju najveću preferenciju prema jabučastom voću, a od povrća prema lisnatom i stabljičastom povrću te mahunarkama. Najveći broj djece je navelo da od voća nije konzumiralo mango (43%), a od povrća korabu (66%). Nije utvrđena povezanost preferencije s unosom voća dok između preferencije i unosa povrća postoji slaba pozitivna povezanost (r=0, 169 ; p=0, 033). Zaključno, djeca imaju nižu preferenciju prema povrću te je više učenika navelo da nije konzumiralo neku od namirnica naspram voća. Međutim, dokazano je da veća preferencija prema povrću utječe na veći unos. Izvjesno je da osim preferencije i drugi aspekti razvoja ponašanja mogu utjecati na unos ViP, međutim potrebno je utvrditi u kojoj mjeri se očituje njihov utjecaj u odnosu na preferenciju.

djeca ; konzumacija povrća ; konzumacija voća ; osnovnoškolska dob ; preferencija

nije evidentirano