hrvatski

Reološka svojstva vodenih otopina smjesa poli(akrilne kiseline) i poli(akrilamida)

Reološka svojstva kapljevina, posebice viskoznost i temperaturne promjene viskoznosti značajno se poboljšavaju dodatkom određenih polimera i u malim koncentracijama. Polimerni dodatci za povećanje viskoznosti vodenih otopina služe posebice za povećanje iscrpka u procesima proizvodnje nafte a najviše se upotrebljavaju polielektroliti, njihove smjese i njihove metalne soli. Prednost uporabe polimernih elektrolita osim velike topljivosti je i mogućnost nastajanja polimer/polimer kompleksa kada se značajno povećava viskoznost sustava. Međutim, ti kompelski moraju biti dovoljno toplinski postojani kao i postojani pri povišenim smičnim naprezanjima. U radu je istraženo viskozimetrijsko ponašanje razrijeđenih i polukoncentriranih vodenih otopina polielektrolita na temelju poli(akrilne kiseline) (PAA) i njezinih soli s jednovalentnim i dvovalentnim metalnim kationima (Na+, K+, Li+, Ca2+)kao i njezinih smjesa s poli(akrilamidom) (PAAm). Viskoznost vodene otopine poli(akrilne kiseline) se značajno povećava neutralizacijom s jednovalentnim kationima do stupnja neutralizacije od 20%, dok neutralizacija s dvovalentnim kationom nema značajniji utjecaj. Reducirane viskoznosti smjesa PAA/PAAm postupno se povećavaju s povećanjem udjela i s povećanjem stupnja neutralizacije PAA. Toplinska razgradnja poli(akrilne kiseline) se odvija u tri stupnja a njezinih natrijevih soli u dva stupnja što je u suglasju s prihvaćenim reakcijskim mehanizmom (metoda TGA). Toplinska postojanost natrijevih soli poli(akrilne kiseline) povećava se s povećanjem stupnja neutralizacije. Viskoznost otopina PAA, PAANa i PAAm smanjuje se povećanjem smičnog naprezanja s porastom temperature (metoda "Roler oven"), značajnije u početnom stadiju a zatim poprima stalne vrijednosti.

reološka svojstva; polimerni elektroliti

nije evidentirano