hrvatski

Osobitosti dojenja djece s teškoćama u razvoju

U dostupnim preporukama i literaturi, dojenje prijevremeno rođene djece i djece s teškoćama u razvoju se tumači kao protektivni čimbenik zdravlja i stabilne povezanosti djeteta i majke. Istraživanja o dojenju rizičnih skupina novorođenčadi i nedonoščadi upućuju na potrebu daljnjeg promicanja dojenja u populaciji roditelja prijevremeno rođene djece, dok za dojenje djece s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj istraživanja su malobrojna. Kako bi se saznalo više o dojenju djece koja su prerano rođena i djece kojoj je utvrđeno postojanje teškoća u razvoju, 2019. godine je provedeno intervjuiranje roditelja djece s teškoćama u razvoju i prijevremeno rođene djece o dojenju po otpustu iz bolnice. Cilj: ispitati odnos duljine trajanja dojenja s terminom poroda i vrstom teškoća u razvoju. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 120 roditelja djece prosječne dobi 5.5 godina (M=65.34 mjeseci, SD=29.32), od čega 74.2% dječaka i 25.8% djevojčica. S roditeljima je proveden polustrukturirani intervju. Analiza podataka rađena je putem Fisherovog egzaktnog testa. Rezultati istraživanja su pokazali kako je dob do koje je dijete dojeno povezana s terminom poroda (F= 14.75, p < 0.001) te s dijagnosticiranom teškoćom u razvoju djeteta (F= 11.56, p < 0.05). Djeca koja uopće nisu dojena češće su bila prematurusi (z=3.3, p<0.001) za razliku od dojene djece, dok djeca koja su kraće dojena (do 3 mjeseca) češće imaju dijagnosticirane poremećaje iz spektra autizma i višestruke teškoće (z=1, 96, p<0.05) za razliku od djece koja su duže dojena (6 mjeseci do 1 godine). Od 120 djece, niti jedno nije dojeno dulje od godine dana. Zaključak: Podrška dojenju treba biti kontinuirana, posebice u slučajevima kada kod novorođenčadi postoje jasni čimbenici rizika.

dojenje, djeca s teškoćama u razvoj, protektivni čimbenici

nije evidentirano