hrvatski

Prodor morske vode i njen utjecaj na kakvoću površinskih voda u dolini Neretve

Dolina Neretve, ukupne površine 12.067 ha predstavlja specifični prirodno - geografski prostor usječen u krški okvir, a južnu granicu područja čini Jadransko more. Organizacija života ljudi, ciklusi poljoprivredne proizvodnje, ali i cjelokupni živi svijet bili su prilagođeni vodnom režimu prirodnog okruženja. Zahvati na uređenju zemljišta, regulacijski zahvati u samoj delti kao i izgradnja hidroenergetskih i drugih objekata unutar sliva Neretve imali su značajan utjecaj na promjenu vodnog režima. Morska voda sve dublje prodire unutar delte. Poljoprivrednici u dolini Neretve koriste površinske i podzemne vode za navodnjavanje. U 1997. godini započeta su istraživanja zaslanjenosti tala i kakvoće vode potencijalnih izvora za navodnjavanje u dolini Neretve. Istraživanja su nastavljena do 2002. godine. Koncentracije soli u vodama u dolini Neretve mijenjale su se tijekom godine, što se povezuje s hidrološkim režimom, a uobičajen aje pojava maksimalnih koncentracija u ljetnim mjesecima. Na nekim lokacijama utvrđene su visoke koncentracije soli, a izraženo elektrovodljivošću i do 14, 5 dS/m. Istraživanje utjecaja zaslanjene vode na uzgoj lubenice i promjene u tlu provedeno je dvofaktorijelnim poljskim pokusom. U istraživanju su korištena dva sustava za navodnjavanje: kišenjem i kapanjem, te dvije razine kakvoće vode: vodovodna voda (ECiw = 0, 7 dS/m) i voda iz kanala koja se inače koriste za navodnjavanje, a elektrovodljivost u vrijeme uzgoja lubenice iznosila je od 3, 4-7, 4 dS/m. Korištenje takve vode za navodnjavanje sustavom kišenja potpuno je uništilo urod. Navodnjavanjem kvalitetnom vodom i navodnjavanjem kapanjem vodom iz kanala ostvareni su prinosi od 38-42 t/ha. Navodnjavanje zaslanjenom vodom ostavilo je posljedice i na tlo.

Zaslanjivanje ; Alkalizacija ; Toksičnost

nije evidentirano