hrvatski

Značaj i uporaba samoniklih jestivih i otrovnih vrsta iz porodice štitarki (Apiaceae)

Cilj rada bio je opisati značaj i uporabu samoniklih jestivih i otrovnih vrsta iz porodice štitarki (Apiaceae). U radu su istaknute neke od najznačajnijih biljnih vrsta iz ove porodice koje se koriste kao začin i hrana, ali i u narodnoj medicini, farmaceutskoj, kozmetičkoj, prehrambenoj i pekarskoj industriji. Štitarke su morfološki vrlo specifične i lako prepoznatljive, a u svim svojim dijelovima, naročito u plodovima, sadrže eterična ulja, pa imaju karakterističan miris. One su jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke. Porodica Apiaceae rasprostranjena je po cijelom svijetu, a predstavnici samoniklo rastu na oranicama i različitim ruralnim staništima, travnjacima, livadama, uz kanale i rubove šuma. Među štitarkama brojne su jestive vrste koje služe za pripremanje različitih jela, kao začini ili kao ljekovito bilje, poput kima (Carum carvi L.), komorača (Foeniculum vulgare Mill.), korijandra (Coriandrum sativum L.), pastrnjaka (Pastinaca sativa L.), anđelike (Angelica archangelica L.), anisa (Pimpinella anisum L.), sedmolista (Aegopodium podagraria L.) i čehulje (Myrrhis odorata (L.) Scop.). Porodici također pripadaju i neke smrtonosno otrovne vrste kao što su pjegava velika kukuta (Conium maculatum L.), otrovna trubeljika (Cicuta virosa L.) i divlji peršin (Aethusa cynapium L.).

štitarke ; Apiaceae ; samoniklo bilje ; jestivo bilje ; otrovno bilje

nije evidentirano