hrvatski

Navođenje izvora u nastavnim materijalima

Koncept intelektualnoga vlasništva u današnjem smislu razvija se u 17. stoljeću, a prvi zakon o autorskom pravu donesen je u Engleskoj na početku 18. stoljeća. Bio je to preduvjet za razvoj sustava i stilova citiranja koje danas koristimo. Prilikom pisanja radova i izrade nastavnih materijala, nužno je precizno i jednoznačno navesti sve korištene izvore kako bi se poštivala moralna prava autora, kako bi korisnik mogao pronaći dodatne informacije, provjeriti vjerodostojnost informacija te kako bi se izbjeglo plagiranje. Unatoč postojanju brojnih pravila, ponekad je izazov ispravno citirati izvor – primjerice zbog nedostatka podataka u samom izvoru ili zbog novih vrsta izvora koji se pojavljuju razvojem informacijsko komunikacijskih tehnologija. Osnovno pravilo jest da je svaki izvor potrebno navesti jer se inače krše etičke norme i zakonski propisi o autorskom pravu te postoji mogućnost optužbi za plagiranje. Bez obzira koriste li se izvori za pisanje udžbenika, za izradu prezentacije, video zapisa ili neke druge vrste nastavnoga materijala, svaki izvor treba ispravno navesti. U izlaganju će se objasniti se različiti sustavi i stilovi citiranja izvora. Posebno će se obraditi primjeri Stila APA (American Psychological Association). Objasnit će se načini povezivanja teksta s referencama. Prikazat će se način citiranja različitih izvora poput slika, arhivskih izvora, mrežnih stranica i zakonskih propisa. Objasnit će se i na koji način se citiraju objekti koji imaju oznaku DOI (Digital Object Identifier).

citiranje ; autorstvo ; plagiranje ; reference

nije evidentirano