hrvatski

Genomska osnova nasljeđivanja kod biljaka

Biljke su vrlo snažni modeli za proučavanje adaptivne evolucije. Naime, brojne biljne vrste imale su središnju ulogu u ljudskom preživljavanju tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina. Budući da su ukorijenjene u svom mjestu, moraju se izravno suočiti i prilagoditi uvjetima okoliša, što rezultira trenutnim ili trajnim promjenama na njihovom genomu. Biljne stanice imaju tri genoma: genom jezgre, mitohondrijski genom i plastidni genom. Genom jezgre najveći je genom u biljnoj stanici i najpodložniji promjenama. Biljni genom karakteriziraju varijacije u veličini genoma te različite razine ploidnosti. Raznolikost veličine genoma biljaka, složenost genoma zbog poliploidije i ponavljajućih sekvenci omogućavaju biljkama izuzetno dobru prilagodbu uvjetima okoliša. Razvoj novih tehnologija rezultirao je i ogromnim napretkom u proučavanju biljne genomike. Razvojem i stjecanjem novih znanja o biljnom genomu, ljudi su počeli vršiti snažne selektivne pritiske na svojstva biljaka od poljoprivrednog značaja. Cilj ovog završnog rada je na osnovi dostupne literature utvrditi genomsku osnovu prilagodbe i genomske posljedice selekcije uvjetovane prirodnim i ljudskim faktorima.

biljni genom, ploidnost, ponavljajuće sekvence, mutacije, modifikacije, genetski modificirane biljke

nije evidentirano