hrvatski

Prevalencija, uzroci, posljedice i različiti načini suzbijana dosade kod djece u osnovnoj školi

Tijekom boravka u školi, a osobito za vrijeme nastave, učenici doživljavaju brojna i raznolika pozitivna, ali i negativna emocionalna iskustva. Pekrunova (2006) teorija kontrole i vrijednosti emocija relevantan je i često korišten okvir za analizu emocija povezanih s načinom poučavanja i procesima učenja, odnosno akademskim emocijama, među koje se u skupini emocija povezanih s aktivnostima svrstava i dosada, koju autor naziva još i akademska dosada. U skladu s tom teorijom dosada je negativna, deaktivirajuća emocija, relativno niske valencije te podložna vanjskim utjecajima. Budući da se radi o subjektivnoj interpretaciji trenutne situacije učenik koji doživljava dosadu osjeća se nelagodno, zamoreno ili frustrirano (afektivna komponenta). Uz ovu, dosadu još određuju fiziološka, kognitivna, motivacijska, volitivna te izražajna komponenta. U usporedbi s primjerice ljutnjom ili anksioznošću dosada je prilično zanemarena istraživačka tema zbog toga što ju se smatra neupadljivom, ”tihom” emocijom, a učenici kojima je tijekom nastave dosadno često ne ometaju druge u njihovu radu. Iako se u kontekstu škole dosada rijetko istražuje, njezina relevantnost postaje prilično jasna kada se pogledaju rezultati nekih istraživanja (Martz, Schulenberg, Patrick i Kloska, 2018 ; Nett, Goetz i Hall, 2011 ; Pekrun, Goetz, Daniels, Stupnisky i Perry, 2010 ; Yazzie-Mintz, 2010) prema kojima se radi o vrlo raširenoj emociji koju doživljava između 20 i 66 % učenika, a gotovo svi učenici barem su jednom doživjeli dosadu na nastavi. Cilj je ovoga rada objasniti dosadu kao iznimno važan koncept koji utječe na motivaciju, ishode učenja te različita ponašanja učenika. Posebno su izdvojena obilježja, znakovi prepoznavanja te mogući uzroci pojave dosade na nastavi, odnosno analiziraju se vanjski ili situacijski uzroci te dispozicijske osobine učenika. Naime, pravovremeno detektiranje dosade kod učenika i pažljivo planiranje nastave, kako bi se izbjegle monotone i demotivirajuće situacije u razredu, od najveće je važnosti jer se time potiče suradnja, zadovoljstvo školom i uspjeh učenika, te smanjuje mogućnost uključivanja učenika u različita neprihvatljiva ponašanja među kojima se posebno ističe međuvršnjačko nasilje.

dosada, škola, učenici, rizični faktori

nije evidentirano