hrvatski

Emocionalna kompetentnost i optimizam budućih pedagoga i odgojitelja

Emocionalnu kompetentnost obilježavaju sposobnost prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija i nošenja s njima, a dispozicijski optimizam pozitivna očekivanja osobne budućnosti. Oboje su važni u radu pedagoških djelatnika, stoga je provedeno istraživanje kojemu je cilj bio utvrditi odnos emocionalne kompetentnosti, optimizma, dobi i odabira studija budućih pedagoga i odgojitelja. U istraživanju je sudjelovalo 180 studenata preddiplomskih i diplomskih studija Pedagogija i Rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Korišteni su Upitnik općih podataka, Upitnik emocionalnih vještina i kompetentnosti (UEK-15) (Takšić, 2002) i revidirani Test životnog usmjerenja (LOT-R) (Scheier i sur., 1994). U istraživanje se krenulo od nultih hipoteza. Pretpostavljeno je da ne postoji povezanost između samoprocjena emocionalne kompetentnosti i optimizma budućih pedagoga i odgojitelja, da ne postoji statistički značajna razlika između samoprocjena emocionalne kompetentnosti i samoprocjena optimizma te da ne postoje statistički značajne razlike u samoprocjenama emocionalne kompetentnosti i optimizma s obzirom na odabrani studij i dob studenata. T-testovima je utvrđeno sljedeće: studenti su samoprocijenili emocionalnu kompetentnost višim vrijednostima nego optimizam, samoprocjene emocionalne kompetentnosti i optimizma budućih pedagoga i odgojitelja pozitivno su povezane, optimističnijima su se procijenili budući odgojitelji i stariji studenti te nema statistički značajnih razlika u samoprocjenama emocionalne kompetentnosti studenata s obzirom na odabrani studij i dob studenata. Dobiveni rezultati razmotreni su s motrišta njihove pedagoške važnosti i ostvarenja u odgojno- obrazovnom procesu, a upućuju na potrebu daljnjeg istraživanja čimbenika koji pridonose većoj emocionalnoj kompetentnosti i optimizmu pedagoških djelatnika.

emocije, samoprocjene, studij pedagogije, studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

nije evidentirano