engleski

FORTIFICATION ARCHITECTURE ON THE ISLET OF ST. MARY ON THE ISLAND OF MLJET

Conclusion The western part of the island of Mljet was thoroughly criss-crossed by a network of prehistoric fortifications. Its fortifying continued in antique and late antique times around two foci, the open port of Polače and the protected islet of St. Mary. The question arises as to the relation between Polače and the islet of St. Mary, or the reason for building the castrum on the islet. In antique and late antique times, Polače had imposing buildings: the castrum, outhouses, late antique churches, and the palace. They were fortified and large enough to accommodate all the inhabitants of the island in flight. It is therefore interesting that a quite large castrum was built in the immediate vicinity, on the islet in the middle of the lake. The islet was neither on a waterway nor visible from the sea, which further complicates finding the answer. Perhaps the solution to the problem can be to consider Mljet as an entirely imperial estate. Masonry structures from antiquity or late antiquity, most likely a villa or a small imperial residence, were discovered under the monastery . Therefore, the construction of the castrum in the immediate vicinity of the villa can be substantiated by the importance of defending the users of the villa, as well as its role of a refuge for that part of the island. The research merely skimmed over the perimeters of buildings from the prehistoric, antique and late antique periods. They require systematic research of the entire surface of the island and urgent restoration of deteriorating parts, as well as work on the presentation of the site. All finds point to a continuity of life on this islet from prehistoric times to the present day and the exceptional historical and presentable value of the site. Sažetak Autor predstavlja dio rezultata arheoloških istraživanja provedenih od 2006. do 2008. godine na Otočiću sv. Marije na južnodalmatinskom otoku Mljetu. Navedena istraživanja rezultirala su, između ostalog, dragocjenim saznanjima o fortifikacijskoj arhitekturi na otočiću, koja je prethodila gradnji crkve i samostana sv. Marije. Obrambeni bedem djelomično sagrađen nad liticima koje padaju prema moru, a koji se sastoji od dvaju lica, građenih kamenim blokovima većih dimenzija bez vezivnog sredstva, te ispune od većih kamenja, no ipak manjih u odnosu na ona upotrijebljena za lica bedema, uočen je na sjeveroistoku i jugozapdau otočića. Korišteni kameni blokovi i tehnika zidanja opisanog prstena bedema, koji je obuhvaćao gotovo cijelu površinu otočića, upućuje na ilirsku gradinu. Na samom vrhu otočića otkriven je nešto uži zid polukružne forme, također zidan bez vezivnog sredstva, koji je ostatak kružne dominantne (posljednje točke obrane) sagrađene unutar ilirske gradine. Stavaljajući ovu gradinu u kontekst sustava ubiciranih gradina iz otprilike istog razdoblja, autor pretpostavlja da bi se gradinu na Otočiću sv. Marije možda moglo poistovjetiti s gradom Melitusa koji je osvojio car August pokorivši Ilire na otoku. Tome u prilog govori podatak da je ilirska gradina na otočiću dimenzijama najveća, za sada, uočena gradina na Mljetu. Najvjerojatnije u 6. stoljeću, na vrhu otočića je sagrađen kasnoanitčki kastrum trapezoidna tlocrta, čiji su uglovi ojačani kulama. Na sjevernom uglu kastrum je bio ojačan pravokutnom kulom s ulazom (kula A), dok su preostale tri kule (kule B, C, D) izvedene smicanjem obrabenog zida te su definirne trima zidovima i otvorene prema unutrašnjosti kastruma. Autor raspravlja i o tehnikama zidanja uspoređujući ostatke zidova kastruma s ostatcima kasnoantičkih građevina u obližnjim Polačama, ukazujući na bitne razlike antičke i kasnoantičke tehnike zidanja koja se u literaturi nazivaju istim terminom – opus incertum. Različitosti se očituju u tehnologiji gradnje, ali i izgledu lica zidova. U visokom srednjem vijeku i ranom novom vijeku na otočiću se grade nove fortifikacije, ovaj put u službi obrane benediktinskog samostana i crkve sv. Marije. Tijekom 13. st. crkva je fortificirana gradnjom narteksa s puškarnicama na katu te bretešom iznad ulaznih vrata te dvama ugaonim bretešima. Renesansni samostan dodatno je fortificiran gradnjom visokog ogradnog zida te ugaonim bretešina na obama samostanskim krilima. Zvonik u jogoistočnom uglu kompleska također je fortificiran mašikulama. Jugoistočna kula imala je funkciju branič-kule. Na temelju svega navedenog, evidentno je da je zapadna polovica otoka Mljeta bila premrežena pretpovijesnim utvrdama, a praksa fortificiranja istaknutih mjesta u pejzažu nastavljena je i u antičko i kasnoantičko doba. Luka Polače i zaštićeni Otok sv. Marije dva su punkta oko kojih je raspoređen veći broj utvrda od kojih su nekima sačuvani ostatci, dok je postojanje drugih moguće naslutiti isključivo na temelju toponima.

Byzantine castrum, church of St. Mary, Illyrian hill-fort, Mljet, islet of St. Mary

nije evidentirano