hrvatski

Zastupljenost narodnih pjesama u udžbenicima predmeta Glazbena kultura u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji: analiza udžbenika za prva tri razreda osnovne škole

Na potrebu uvođenja narodnih pjesama u nastavu glazbe kontinuirano se ukazuje još od 18. stoljeća. Iz tog vremena posebno trebamo izdvojiti švicarsko-francuskog filozofa, književnika i muzičara Jean Jacquesa Rousseaua koji je isticao kako se narodne pjesme trebaju uvoditi u glazbenu nastavu zbog svoje jednostavnosti i prirodnosti (Davidson, 1971 ; Rousseau, 1957 ; Svalina, 2018). Interes za narodnu pjesmu nastavio se i u narednim stoljećima, da bi se u 20. stoljeću pojavio značajan broj glazbenih pedagoga koji su bili vrlo aktivni u nastojanju da se narodna pjesma afirmira u osnovnim školama. Tu možemo posebno izdvojiti njemačkog muzičkog pedagoga Fritza Jödea koji je narodne pjesme nastojao povezati s plesom i igrom (Svalina, 2015) te mađarskog muzičkog pedagoga, skladatelja i etnomuzikologa Zoltána Kodályja koji je smatrao da glazbeno obrazovanje treba temeljiti na pjevanju, a osnovno sredstvo glazbene poduke treba biti narodna glazba vlastitoga naroda (Brooke Bagley, 2009 ; Dullea, 2009 ; Houlahan & Tacka, 2015). Rezultati novijih istraživanja kurikuluma glazbene nastave različitih europskih zemalja pokazali su da se u većini kurikuluma navodi kako, osim dječjih i zabavnih, učenici trebaju pjevati i narodne pjesme. To su u prvom redu pjesme iz zemlje u kojoj ti učenici žive, ali trebaju se pjevati i narodne pjesme nacionalnih manjina te pjesme drugih bliskih naroda (Svalina, 2015 ; Šimunović, 2014). Slično su koncipirani i hrvatski i srpski kurikulumi nastave glazbene kulture (Ćalić, 2011 ; Ćalić & Grkić, 2013 ; Sudzilovski, Ćalić & Ivanović, 2012 ; Sam Palmić, 2015 ; Svalina, 2015 ; Svalina & Zelić, 2020). Cilj je ovoga istraživanja utvrditi kakva je zastupljenost narodne pjesme namijenjene pjevanju u nastavi glazbene kulture u prva tri razreda osnovne škole u Hrvatskoj i Srbiji. Istraživanje je provedeno analizom sadržaja udžbenika glazbene kulture za prva tri razreda koji su se koristili u hrvatskim i srpskim osnovnim školama u školskoj godini 2020./21. Odabrani su udžbenici četiriju izdavača, iz svake zemlje po dva izdavača. Izdavači iz Hrvatske su Školska Knjiga i Alfa, a iz Srbije Klet i Novi Logos. Metoda istraživanja koja se koristila u okviru ovog istraživanja je metoda analize sadržaja te komparacija udžbenika. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da je zastupljenost narodnih pjesama u u nastavi glazbene kulture u prva tri razreda osnovne škole dobra. Najveći broj narodnih pjesama namijenjenih za pjevanje nalazi se u udžbeniku za Muzičku kulturu srpskog izdavača Novi Logos. U udžbenicima srpskih izdavača češće se navode dodatni zadaci koji se trebaju realizirati nakon učenja pjesme po sluhu. To je najčešće izvođenje ili osmišljavanje koraka, odnosno izvođenje ili osmišljavanje ritamske pratnje uz pjesmu. Narodne pjesme nacionalnih manjina i pjesme drugih bliskih naroda nisu u većem broju zastupljene niti u jednom udžbeniku.

narodna pjesma, nastava glazbene kulture, osnovna škola, udžbenici

nije evidentirano