hrvatski

Uloga metodske supervizije u osnaživanju udomiteljskih obitelji

Kako bi stručnjaci, koji rade u domeni zaštite dobrobiti djece svoj posao obavljali kompetentno i usmjereno na dijete, u tome im može pomoći supervizija. U radu s obiteljima, kao i udomiteljskim obiteljima, supervizija je jedan od ključnih načina da praktičari imaju vremena i sposobnosti da promatraju svoju praksu, identificiraju se, raspravljaju i nauče iz pogrešaka (Beddoe, 2016.). Prema čl. 46. st. 2. Zakona o udomiteljstvu (NN 115/18) jedna od obveza u sustavu socijalne skrbi (Centra za socijalnu skrb, nadalje Centra) je da tim ili stručni radnik Centra organizira superviziju udomitelja u suradnji s domom socijalne skrbi i centrom za pružanje usluga u zajednici. U Zakonu o udomiteljstvu (NN 115/18) ujedno je definirano što se smatra supervizijom, a prema čl. 9. prethodno navedenog Zakona ”supervizija je proces učenja, razvoja i metoda podrške koja omogućava usvajanje novih znanja, razvijanje vještina, usvajanje spoznaja kroz osobno iskustvo rada, u cilju poboljšanja kvalitete rada s korisnicima”. Ovako definirana supervizija najbliža je tzv. metodskoj superviziji koja se u Hrvatskoj od 2013. godine koncipira kao novi model supervizije u području skrbi za djecu u sustavu socijalne skrbi (Ajduković, 2020.). Cilj ovog predavanja je upoznati slušatelje s modelom metodske supervizije i dobrobitima za udomitelje. Model metodske supervizije stavlja poseban naglasak na edukativnu komponentu, strukturu rada na slučaju i fazu profesionalnog razvoja stručnjaka (Ajduković, 2020.). Struktura rada na slučaju obuhvaća ključne oblike djelovanja u području skrbi za djecu kao aktualne procjene potencijalnih opasnosti, sigurnosti, čimbenika rizika i zaštite djeteta, nejasnoće i sljedeće korake postupanja. Tako u strukturiranom radu na slučaju u metodskoj superviziji udomitelji mogu iznijeti specifičan slučaj i zajedno sa supervizorom i ostatkom grupe definirati sljedeći korak rada s djetetom. Ovaj je model supervizije zbog svoje edukativne komponente važan za udomitelje jer se oni mogu u supervizijskom procesu upoznati sa teorijom privrženosti, razvojnim potrebama djeteta, specifičnim znanjima o motivirajućem intervjuu, komunikaciji itd. te tako steći nova znanja ili ponoviti i unaprijediti ranije usvojena znanja, ali i vještine rada s djecom. Kroz podršku i osnaživanje u metodskoj superviziji, cilj je udomitelje motivirati i osnažiti da se profesionalno razvijaju kako bi pružili što kvalitetniju uslugu krajnjem korisniku, djetetu, a što je cilj ovog oblika alternativne skrbi.

udomiteljstvo, metodska supervizija, osnaživanje

nije evidentirano