hrvatski

Njemačka kultura kao model i kao prijetnja

Tijekom cijelog „dugog“ 19. stoljeća hrvatsku politiku i kulturu obilježava ambivalentan odnos prema njemačkoj kulturi. S jedne strane, ona je u velikoj mjeri bila kultura u kojoj su se obrazovale hrvatske elite, napose one građanske. Njemačka literatura bila je daleko najčitanija tijekom cijelog stoljeća, hrvatski vokabular građen je u velikoj mjeri kroz prijevode s njemačkog, a njemački znanstveni sustav poslužio je kao temelj za izgradnju domaćeg znanstvenog i šireg intelektualnog polja. Sam model izgradnje hrvatske nacije sazdan je prema uzoru na onaj njemački, pa su tako neki temeljni koncepti društvenog i političkog života preuzeti i prilagođeni iz njemačkog uzora. Situacija se dodatno komplicira u onoj mjeri u kojoj njemačka kultura ujedno funkcionira i kao dominantna kulturna matrica Habsburške Monarhije, ali s daleko različitijim ciljevima od uspostave jedne velike njemačke nacionalne države. Još od 18. stoljeća, njemački jezik u tom pogledu funkcionira kao osnova za stvaranje okvira austrijske građanske pripadnosti, pri čemu se razvija i specifični modalitet austro-njemačke, prvenstveno građanske kulture. To postavlja odnos prema njemačkoj kulturi u koordinate odnosa prema kulturnom i političkom centru, za koji je uvijek karakteristična asimetričnost, ali i ambivalentnost. Usprkos svim aproprijacijama koje izgradnju hrvatske nacionalne kulture smještaju u čvrstu ovisnost o njemačkoj kulturi, ona je ujedno nužno funkcionirala kao glavna prijetnja za hrvatski kulturni projekt. Hrvatska se kultura morala na neki način emancipirati od svojeg „velikog brata“ kako bi mogla položiti pravo na distinktivnost, ali i povući političke konzekvence koje iz toga proizlaze. Zbog toga se od ilirizma pa sve do kraja 19. stoljeća sve više intenzivira ideja o njemačkoj kulturnoj prijetnji, koja na prijelomu stoljeća poprima svoje akutne oblike u vidu sve rasprostranjenije slike o prijetnji njemačkog Drang nach Osten, kao i reaktivne koncepcije „obrnutog antemurale“ koja se oživotvoruje u politici novoga kursa.

Nacionalni narativi ; germanizacija ; asimetrija moći ; aproprijacije

nije evidentirano