hrvatski

Videokonferencije i virtualni svjetovi - sinkroni oblici komunikacije u odgojno-obrazovnom procesu

Suvremeno društvo od škole i učitelja očekuje razvoj onih vještina i kompetencija učenika koje će im omogućiti postati aktivnim članovima društvene zajednice. Ubrzani razvoj informacijskokomunikacijskih tehnologija, zahtjevi suvremenog društva, potrebe i interesi učenika današnjice od suvremenih učitelja očekuju napuštanje uobičajenih metodičkih scenarija. Primjena informacijskokomunikacijskih tehnologija u odgojno- obrazovnom procesu samo je jedno od mogućih didaktičkometodičkih rješenja kojima učitelji mogu odgovoriti na izazove suvremene nastave. Pri tome, od učitelja se očekuje poznavanje specifičnosti, metodičkih i tehničkih ograničenja i mogućnosti određenog informacijsko-komunikacijskog alata kojeg namjeravaju implementirati u odgojno-obrazovni proces. Cilj ovog rada je na temelju znanstvene i stručne literature prikazati specifičnosti videokonferencija i virtualnih svjetova u odgojno-obrazovnom procesu. Videokonferencije učitelji percipiraju kao sinkroni oblik komunikacije koji podržava inovativne i interaktivne metode poučavanja u razvoju učeničkih komunikacijskih, prezentacijskih i organizacijskih vještina. Virtualni svijet kao obrazovni alat u didaktičkom kontekstu usmjeren je prema konstruktivistički utemeljenoj nastavi u kojoj se učenicima pruža mogućnost participirati u kreiranju vlastitih znanja i spoznaja. Razvidno je kako učitelji prepoznaju pedagošku i didaktičku vrijednost videokonferencija i virtualnih svjetova, ali isto tako smatraju kako nisu dovoljno digitalno osposobljeni za takav vid nastavne komunikacije te kako im nedostaje jasnih i preciznih smjernica za ostvarivanje njihovog punog pedagoško-metodičkog potencijala.

odgojno-obrazovni proces, sinkrona komunikacija, videokonferencije, virtualni svijet

nije evidentirano