hrvatski

Ideologija, krivnja i odmazda. Vlaho Lovrić i (dis)kontinuiteti prve polovice 20. stoljeća

U ovoj je studiji putem metodološke paradigme intelektualne povijesti iznesena raščlamba duhovno-intelektualnih i ideoloških transformacija Vlahe Lovrića. Određujući mu pritom ideološke koordinate, uočeno je da njegov slučaj u mnogočemu može poslužiti kao paradigmatski primjer nekolicine generacija visokoobrazovanih laika koji su stasali u okviru Križarske organizacije, da bi se kasnije aktivno uključili u Ustaški pokret i državne strukture Nezavisne Države Hrvatske te u konačnici smrtno stradali u poslijeratnoj politici odmazde nakon Drugoga svjetskog rata. Posebna je pozornost usmjerena na pitanja velikih (dis)kontinuiteta 1939., 1941. i 1945., odnosno ključnih društveno- političkih prijelomnica u prvoj polovici 20. st. u hrvatskom društvu, te njihova mogućega utjecaja na Lovrićeve ideološke transformacije. Svakako, najprije su uslijedila uvodna poglavlja posvećena konceptu intelektualne povijesti te njegovoj primjeni u hrvatskoj historiografiji, uz neizbježno kraće poglavlje o Lovrićevu životu i djelu. Njegov je slučaj zatim promatran analizom pripadajućih ideologija, njegove potencijalne krivnje te poslijeratne politike odmazde, a tako su logički strukturirana i daljnja poglavlja. Uz opće definiranje ideoloških sustava unutar kojih se kretao, analizirani su Lovrićevi objavljeni i neobjavljeni tekstualni doprinosi, u kojima je moguće pratiti njegove aktualne ideološke koordinate u određenom trenutku. Zatim je uslijedilo preispitivanje njegove krivnje u razdoblju Drugoga svjetskoga rata, uz jasno određenje i razlikovanje političke odgovornosti i kriminalne krivnje, koje su u komunističkom revolucionarnom pravosuđu u pravilu poistovjećivane, što Lovriću nikako nije išlo u prilog. Na koncu, analizirana je poslijeratna politika odmazde i njezina praksa u istočnoj i zapadnoj Europi, s posebnim osvrtom na jugoslavenski prostor i kontekstualizaciju Lovrićeva slučaja unutar njega. Sve skupa iznjedrilo je zaključnu sintezu u kojoj su ponuđeni odgovori na pitanja postavljena na samom početku studije. Kao opsežniji dio studije, pridodan je dio transkribiranih i kritički opremljenih dokumenata iz Lovrićeve ostavštine, koji uključuju njegove objavljene autorske članke, neobjavljeni dnevnik, izbor iz privatne korespondencije te pisane materijale vezane uz sudski proces, a služe i kao autentična dopuna historiografskim raščlambama, ali i kao mogući izvor za buduća istraživanja u domeni intelektualne povijesti te drugih pristupa koji se primjenjuju u suvremenoj historiografiji.

Vlaho Lovrić, ideologija, pitanje krivnje, politika odmazde, (dis)kontinuiteti

nije evidentirano