hrvatski

Kako nas rangiranja rangiraju i kako mi rangiramo rangiranja

Međunarodna rangiranja sveučilišta predstavljaju atraktivan i koristan alat za usporedbu različitih sveučilišta. U pravilu se u široj javnosti ona koriste kao atraktivni parametri s ciljem određivanja pozicije hrvatskih sveučilišta, pretežito u negativnom kontekstu. Kao jedan od temeljnih nedostataka interpretacije rangova sveučilišta ističe se nepoznavanje metodologije izrade rangiranja, ali i stavljanje pozicije hrvatskih sveučilišta u ispravan kontekst. Međutim, to ne znači da rangiranja nisu relevantna i da ne pružaju uvid u značajne informacije o karakteristikama hrvatskih sveučilišta. U ovom izlaganju obrazlažu se sustavi rangiranja te koristi koje se mogu dobiti ispravnim tumačenjem rangova. Kao temeljna perspektiva uzima se strateško pozicioniranje razvoja znanstvene produkcije te razvoj sustava za praćenje objavljivanja. U trenutnom okruženju, znanstvena produkcija se prati kroz individualne baze znanstvenika, institucionalne baze, a na nacionalnoj razini kros CROSBI ili inozemne baze poput Web of Science ili Scopus. Zbog nerazvijenih standarda korištenja metapodataka svi sustavi su neobuhvatni, neprecizni i dovode do podcjenjivanja stvarne produkcije znanstvenog rada. S druge strane postojeći sustav financiranja znanstvenog rada pokušava simulirati neke aspekte međunarodnih rangiranja i pri tome favorizira razvoj znanosti koji je fokusiran na hiperprodukciju i tzv. piggyback science gde se favorizira objavljivanje u velikim međunarodnim kolaboracijama nauštrb originalnog znanstvenog doprinosa i radikalno favoriziraju one znanstvene discipline u kojima je uobičajeniji veći broj koautora na radovima zbog čega se događa još veća diskrepanca u razvoju različitih znanstvenih disciplina.

znanstvena produktivnost, sustavi rangiranja sveučilišta

nije evidentirano