hrvatski

Onečišćenje zraka na području Zagreba u razdoblju 1981.-2000.

Organizacija mjerne mreže za praćenje zraka na urbanom području dinamički je proces koji se mijenja, harmonizira i unapređuje s vremenom u ovisnosti o novim saznanjima o štetnosti onečišćenja koji bi mogli biti prisutni u vanjskom zraku. U svrhu utvrđivanja njihovog štetnog utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš, te u svrhu poduzimanja mjera zaštite, razine koncentracija onečišćenja je potrebno kontinuirano pratiti. Praćenje kakvoće zraka u Zagrebu započelo je 1963. godine određivanjem koncentracija sumporova dioksida i dima na tri mjerne postaje. Godine 1972. na istim mjernim postajama praćenje onečišćenja zraka je prošireno određivanjem razina koncentracija ukupnih lebdećih čestica i metala olova, kadmija i mangana u njima. Iste godine Jedinica za higijenu okoline Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, postaje suradni laboratorij Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), te ostaje to do danas. Od tada, Jedinica prolazi provjeru kakvoće rada QA/QC preko SZO. Provjera kakvoće rada provodi se godišnje, kakao za klasične (manualne), tako i za određivanje koncentracija istih onečišćenja automatskim analizatorima. Podaci iz Zagreba, s tri mjerne postaje, ulaze u okviruGEMS/AIR programa (Global Environmental Monitoring System) u svjetsku bazu podataka SZO. Godine 1994. započelo je određivanje razina koncentracija dušikova dioksida, a 1996. godine ozona. Praćenje onečišćenja zraka je 1998. godine prošireno na određivanje koncentracija lebdećih čestica PM10 i PM2.5 ekvivalentnog aerodinamičkog promjera manjeg od 10, odnosno 2.5 ľm, te metala olova, kadmija i mangana u njima. U 2000. godinu započeto je praćenje koncentracija policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU) u lebdećim česticama. Dobiveni rezultati primjenjuju se za kategorizaciju gradskog područja s obzirom na kakvoću zraka s obzirom na svako mjereno onečišćenje.

kakvoća zraka; monitroring

nije evidentirano