engleski

Vertical distraction osteogenesis for implantoprothetic rehabilitation after mandible reconstruction with fibula flap

Kvalitetna protetska rehabilitacija čeljusti rekonstruiranih slobodnim mikrovaskularnim koštanim režnjevima u onkoloških pacijenata i dalje predstavlja veliki izazov. Kod mlađih motiviranih pacijenata težnja je da protetska rehabilitacija uključuje fiksni rad na dentalnim implantatima. Fibularni režanj kao najčešći izbor za rekonstrukciju segmentalnih mandibularnih defekata pokazao se zahvalnim za osteointegraciju dentalnih implantata. Fibularni režanj omogućuje postizanje zadovoljavajućeg estetskog inferiornog ruba mandibule ili funkcionalnu visinu alveolarnog grebena za ugradnju dentalnih implantata, ali ne i jedno i drugo. Pozicioniranje fibule na donjem rubu mandibule održava izvrsnu konturu, međutim, dentalni impantati u ovom položaju zahtijevaju pretjerano izdužene protetske suprastrukture da bi se postigla okluzija, što dovodi u opasnost dugovječnost implantata. Distrakcijska osteogeneza pokazala se kao uspješna metoda vertikalne augmentacije fibularnog režnja. Mandibularna distrakcijska osteogeneza je tehnika preuzeta iz ortognatkse kirurgije koja se oslanja na biološki potencijal stvaranja nove kosti između dva koštana ulomka uslijed korištenja sila trakcije. Prikazujemo pacijenta u kojeg je učinjena Commando operacija zbog planocelularnog karcinoma gingive mandibule te rekonstrukcija defekta mandibule fibularnim režnjem. Nakon urednog cijeljenja pacijentu je izrađena parcijalna proteza s kojom nije bio zadovoljan jer mu je ispadala. Odlučeno je ugraditi dva dentalna implantata u fibularni režanj nakon vertikalne augumentacije režnja osteogenetskom distrakcijom uz pomoć intraoralnog distraktora. Dnevno je provođena distrakcija za 0, 6 mm te je ukupno dobiveno 9 mm visine kosti. Tri mjeseca nakon distrakcije pacijentu su ugrađena dva dentalna implantata u fibulu.

distraction osteogenesis ; fibula flap ; mandible

nije evidentirano

hrvatski

Vertikalna distrakcijska osteogeneza za implantoprotetsku rehabilitaciju nakon rekonstrukcije mandibule fibularnim režnjem

Kvalitetna protetska rehabilitacija čeljusti rekonstruiranih slobodnim mikrovaskularnim koštanim režnjevima u onkoloških pacijenata i dalje predstavlja veliki izazov. Kod mlađih motiviranih pacijenata težnja je da protetska rehabilitacija uključuje fiksni rad na dentalnim implantatima. Fibularni režanj kao najčešći izbor za rekonstrukciju segmentalnih mandibularnih defekata pokazao se zahvalnim za osteointegraciju dentalnih implantata. Fibularni režanj omogućuje postizanje zadovoljavajućeg estetskog inferiornog ruba mandibule ili funkcionalnu visinu alveolarnog grebena za ugradnju dentalnih implantata, ali ne i jedno i drugo. Pozicioniranje fibule na donjem rubu mandibule održava izvrsnu konturu, međutim, dentalni impantati u ovom položaju zahtijevaju pretjerano izdužene protetske suprastrukture da bi se postigla okluzija, što dovodi u opasnost dugovječnost implantata. Distrakcijska osteogeneza pokazala se kao uspješna metoda vertikalne augmentacije fibularnog režnja. Mandibularna distrakcijska osteogeneza je tehnika preuzeta iz ortognatkse kirurgije koja se oslanja na biološki potencijal stvaranja nove kosti između dva koštana ulomka uslijed korištenja sila trakcije. Prikazujemo pacijenta u kojeg je učinjena Commando operacija zbog planocelularnog karcinoma gingive mandibule te rekonstrukcija defekta mandibule fibularnim režnjem. Nakon urednog cijeljenja pacijentu je izrađena parcijalna proteza s kojom nije bio zadovoljan jer mu je ispadala. Odlučeno je ugraditi dva dentalna implantata u fibularni režanj nakon vertikalne augumentacije režnja osteogenetskom distrakcijom uz pomoć intraoralnog distraktora. Dnevno je provođena distrakcija za 0, 6 mm te je ukupno dobiveno 9 mm visine kosti. Tri mjeseca nakon distrakcije pacijentu su ugrađena dva dentalna implantata u fibulu.

distrakcijska osteogeneza ; fibularni režanj ; mandibula

nije evidentirano