hrvatski

Je li u Hrvatskoj konzervativna politička opcija doista konzervativna?

Masovan odaziv hrvatskih građana na prikupljanje potpisa za referendume kojima bi se izmijenio izborni zakon još je jednom pokazao nezadovoljstvo birača političarima koji ih predstavljaju. No ovaj je put znakovito to što su sve aktualne referendumske inicijative pokrenule pretežito konzervativne građanske udruge uz nemalu potporu Crkve, a istodobno je na vlasti politička opcija koja sebe predstavlja kao predstavnika istih tih građana i Crkve. Mnogi konzervativni analitičari i aktivisti smatraju da su političari koji se pozivaju na konzervativne vrijednosti, i koji su na toj platformi pobijedili na posljednjim izborima, zapostavili kako svoje konzervativno biračko tijelo, tako i mnoga načela samoga konzervatizma. Je li to točno? Što je konzervativno u političkomu djelovanju konzervativne opcije? U kojim područjima djelovanja ta opcija uživa, a u kojima ne uživa povjerenje svojih birača? Kako razumjeti to što konzervativna politička opcija najvažnije sfere konzervatizma: zaštitu obiteljskih vrijednosti i obrazovanje djece, prepušta udrugama, strankama i osobama koje velik dio javnosti percipira kao nositelje krajnjega ideološkoga lijevo-liberalnog svjetonazora? Zašto u velikom dijelu javnosti postoji dojam da najugledniji konzervativni novinari i politički analitičari u vodećim hrvatskim medijima nemaju dovoljno, ili nemaju uopće prostora? Postoje li u hrvatskome političkom establišmentu nositelji konzervativnih, judeokršćanskih vrijednosti koje konzervativni birači smatraju svojim autentičnim predstavnicima? Postoji li u hrvatskomu društvu uopće kvalitetna debata o političkim vrijednostima i svjetonazorima? Jesu li pojmovi kao što je "konzervatizam", "liberalizam", "desnica" i "ljevica" dovoljno artikulirani i razumljivi široj hrvatskoj javnosti?

konezrvativizam, konzervativno, hrvatska politika, referendum

nije evidentirano