hrvatski

Odnos dosade na nastavi i simptoma ADHD-a kod učenika osnovne škole

Osnovni cilj ovoga rada bio je provjeriti razlikuju li se djeca koja samoprocjenjuju kako imaju značajne simptome deficita pažnje/hiperaktivnog poremećaja, izraženije simptome hiperaktivnosti, impulzivnosti ili nepažnje, s obzirom na razinu dosade i lutanja misli tijekom nastave u odnosu na djecu koja samoprocjenjuju kako nemaju izražene simptome ADHD-a. U istraživanju je sudjelovalo 104 učenika (dječaka 40% i djevojčica 59, 05% te jedan učenik koji nije zaokružio spol) petih, šestih, sedmih i osmih razreda iz jedne osnovne škole. Učenici su popunili Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti- pažnje (HIP ; Vulić-Prtorić, 2006), Skalu dosade na nastavi (SDN ; Trogrlić i Sorić, 2014) i Upitnik lutanja uma (MWQ ; Perković Kovačević i sur., 2020). Utvrđeno je kako djeca koja pokazuju značajne simptome hiperaktivnosti, kao jednog od simptoma ADHD-a, više se dosađuju i više im lutaju misli, isti rezultat dobiven je i za impulzivnost dok za simptome nepažnje nije dobivena statistički značajna razlika te se učenici bez obzira na simptome nepažnje podjednako dosađuju i podjednako im lutaju misli. Također nisu utvrđene spolne razlike po pitanju dosađivanja i lutanja misli tijekom nastave. Dakle, i dječaci i djevojčice podjednako se dosađuju i podjednako im lutaju misli. Možemo zaključiti kako simptomi ADHD-a ipak ostvaruju vezu s ova dva konstrukta, ali i da simptom nepažnje ne predstavlja učenicima toliki problem kao hiperaktivnost i impulzivnost, po pitanju dosađivanja na nastavi.

dosada na nastavi ; lutanje misli ; simptomi ADHD-a ; osnovnoškolska djeca

nije evidentirano