hrvatski

Otočki rock kao pootočena glazba: etnomuzikološka promišljanja neksusa glazbe i prostora

Jedan od važnih pomaka koji se u humanističkim i društvenim znanostima zbivao devedesetih godina dvadesetog stoljeća takozvani je prostorni obrat. Novo promišljanje prostora do kojeg je taj obrat doveo odustaje od odnosa prema mjestu kao samorazumljivoj, neupitnoj i neproblematičnoj kategoriji i otvara brojne mogućnosti njegova novog čitanja. Ta su nova su čitanja prostora afirmirala koncepte dijasporičnosti i hibridnosti, transnacionalizama i translokalizama, multilokalnosti i multivokalnosti te ponudila interpretaciju prostora kao sustvaratelja društvene prakse i društveno-kulturnih značenja. Odjeci prostornog obrata vidljivi su i u brojnim etnomuzikološkim studijama koje problematiziraju kompleksan odnos prostora i glazbe, a u kojima prostor više nije tretiran kao inertna ambalaža ili neproblematična scenografija, već kao politizirana, kulturno relativna, historijski specifična, lokalna i višedimenzionalna konstrukcija. Slijedeći etnomuzikološka i nisološka promišljanja neksusa glazbe i prostora ovim ću izlaganjem na primjeru otočkog rocka, jednog od novijih fenomena hrvatske popularne glazbe, ponuditi vlastita čitanja mogućnosti upisivanja glazbe u prostor i prostora u glazbu, odnosno mogućnosti (de)konstruiranja prostora glazbom i glazbe prostorom. Oblikovan početkom 2000-ih godina, taj je relativno malen "odjeljak" suvremene lokalne popularnoglazbene produkcije od samih početaka konstruiran prije svega diskursima koji su snažno oslanjali upravo na zamišljanja prostora (sasvim specifičnog) otoka. Detektirajući procijepe između njegova marketinškog diskurzivnog pakiranja i konstrukata otoka i otočnosti u njegovim pjesmama, nastojat ću ukazati na kompleksnost prostorne dimenzije ovog fenomena i u njemu začahurene poetike i politike, te istodobno ponuditi osvrt na mjesto i pristupe otočkim glazbama u povijesti hrvatske etnomuzikologije.

popularna glazba ; otočnost ; prostor ; nisologija

nije evidentirano