hrvatski

Veljačićeva ideja komparativne filozofije

Komparativnu filozofiju, koja je svoj pravi uspon doživjela tek u 20. stoljeću, Čedomil Veljačić (Bhikkhu Ñānajīvako) zarana postavlja u središte svojih misaonih zaokupljenosti. Kao komparativni studij povijesti mišljenja, ona je, prije svega, neodvojivi dio filozofije kulture koji Veljačić, s jedne strane, postavlja kao filozofsku metodu istraživanja, ali i, s druge strane, razmatra kao gledište utemeljenja osnovnih načela opće filozofije. U tom smislu Veljačićeva ideja komparacije ne stoji na razmeđi nekog individualnog i generičkog uspoređivanja, još manje smjera prema nivelaciji općih principa »zapadne« i »istočne« filozofije. Iz njegovih se namjera ima pokazati idejna srodnost tih filozofskih tradicija kao i takvim približavanjem u perenijalnom smislu čuvanje te tradicije od modernih vulgarizacija i degradacija. Ethos spoznaje u načelnom suglasju sa spoznajno- teorijskom arhitektonike čistog uma pritom je Veljačićev nesumnjivo ključni poredbeni motiv. Kao stav negacije svakog apsolutizma, takav ethos spoznaje ne predstavlja samo metalogičku odliku transcendentalnog ograničenja spoznaje, nego se ispostavlja kao najviši princip kulture uma uopće. Ovo izlaganje usredotočuje se na glavne smjernice takva Veljačićeva promišljanja.

Čedomil Veljačić ; Bhikkhu Ñānajīvako ; Komparativna filozofija ; Ethos spoznaje

Čedomil Veljačić (Bhikkhu Ñānajīvako) early on places comparative philosophy, which experienced its real rise in the 20th century, at the centre of his thought preoccupations. As a comparative study of the history of thought, it is, above all, an inseparable part of the philosophy of culture which Veljačić, on the one hand, sets as a philosophical method of research, but also, on the other hand, considers as a view of establishing basic principles of general philosophy. In this sense, Veljačićʼs idea of comparison is not at the crossroads of some individual and generic comparison, much less a direction towards the levelling of the general principles of “Western” and “Eastern” philosophy. His intention is to show the conceptual similarity of these philosophical traditions, as well as to preserve these traditions from modern vulgarizations and degradations by such an approach in a perennial sense. The ethos of cognition, in principle in agreement with the cognitive theoretical architectonics of the pure reason, is at first sight undoubtedly a key comparative motive. As a view of negation of any absolutism, such an ethos of cognition not only represents a m