hrvatski

Poetika sinkronijskih zapisa usmenih priča u drniškom i imotskom kraju

Usmena književnost svjedoči o prošlosti pojedinca ili zajednice, o njihovoj kulturi, tradiciji i identitetu. To potvrđuje i ovaj rad u kojemu su opisane povijesne, etiološke i mitske predaje te legende drniškoga i imotskoga kraja. Priče kazivača pokazuju čitav sustav mišljenja, vjerovanja, moralnih vrijednosti, načina i uvjeta života ljudi s tih prostora. Nezanemariv je i uvid u povijesne okolnosti i zbivanja koje zapisani usmeni oblici nude. Možda se najviše ističe utjecaj osmanskih prodora na ovim prostorima, a vidljiv je u predaji o hajduku Andrijici Šimiću i u predaji o svatovima Stipana Nakića. Osmanska je vladavina kreirala i geopolitičke odnose, što je vidljivo u predaji o razgraničavanju Hrvatske sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. U mitološkom su smislu područje Drniša i Imotskog najviše obilježile vile. Religijska uvjerenja vidljiva su u legendi o svetome Iliji i u legendi o propasti Gavanovih dvora, a većinom se temelje na vjerovanju u Božju pravednost – nagrađivanje krjeposti i kažnjavanje zla. Društvo i kultura danas su sve više skloni promjenama. Obrađivanje usmene književnosti omogućuje očuvanje i opstanak nacionalnoga identiteta u razdobljima značajnijih promjena, modernizacije te opadanja tradicijskih vrijednosti.

usmena književnost, predaje, legende, Drniš, Imotski, tradicija

nije evidentirano