hrvatski

Primjena numeričkog modela za predviđanje uporabnog vijeka na Vijaduktu Zalesina

Vijadukt Zalesina se nalazi na snježnoj dionici Ravna Gora-Delnice, autoceste Rijeka-Zagreb (A6). Tijekom zime po građevini se posipaju velike količine soli što je jedan od glavnih razloga oštećenja vijadukta. Sol, smrzavanje i otapanje leda, ulazak klorida u betonske strukture i karbonatizacija glavne su uzroci oštećenja armiranobetonskih mostova. U diplomskom radu se analiziraju mehanizmi degradacije, daje pregled tehnika istraživanja i procjenjuje uporabni vijek vijadukta Zalesina pomoću računalnog programa Life-365. Tradicionalni način projektiranja mostova u velikoj se mjeri temelji na iskustvu projektanta. U praksi, projektanti koriste gotove (unaprijed pripremljene) vrijednosti iz tablica bez potrebe za dubinskom analizom i izučavanjem njihova značenja. Osnovne veličine koje se uzimaju u obzir kod projektiranja jesu minimalna debljina zaštitnog sloja betona i maksimalna širina pukotina. Korištenjem numeričkih modela može se odrediti dotrajavanje i procijeniti uporabni vijek postojećih mostova, ako su poznate karakteristike ugrađenog materijala i interakcija s okolinom. Sukladno Europskim normama, recentno projektiranje osim navedenih veličina, uzima još i maksimalni vodo-cementni faktor, minimalnu količinu cementa i minimalni sadržaj zraka. S ovakvim pristupom konstrukcija će imati prihvatljivo dug uporabni vijek. Model Life-365 je razvijen ne samo za procjenu uporabnog vijeka konstrukcije nego i za određivanje troškova održavanja betonskih konstrukcija izloženih kloridima.

kloridi, Life-365, mehanizmi degradacije, uporabni vijek, vijadukt Zalesina

nije evidentirano