hrvatski

Politička retorika Zorana Milanovića u digitalnom okruženju kroz prizmu logosa, pathosa i ethosa

Društveni su mediji postali iznimno važan izvor vijesti i informacija, i to ne samo općih nego i političkih. „Digitalno dobaˮ i „doba društvenih medijaˮ (Enli, 2017) stvorilo je uvjete za brzo i jednostavno dijeljenje i širenje informacija, omogućujući političarima da izravno komuniciraju s publikom/ljudima istodobno zaobilazeći prethodno obvezne uredničke medije. Društveni mediji poput Facebooka i Twittera omogućuju da pojedinac, u ovom slučaju političar, a ne politička stranka, istakne sebe i svoje karakteristike, šireći time „političku arenu za pojačanu personaliziranu kampanjuˮ (Enli i Skogerbø, 2013: 1). Dugotrajni procesi koji se odvijaju u digitalnom svijetu, a u koje se ubrajaju i društveni mediji, doveli su do toga da je politička komunikacija sve više usmjerena na osobnosti i individualne osobine političara, a sve manje na program stranke koju taj političar predstavlja. Tijekom posljednjih nekoliko godina hrvatski javni politički diskurs također pokazuje naznake navedenih promjena. Istraživanja upućuju na to da se hrvatski političari koriste agresivnom retorikom da bi dodatno potaknuli političku i društvenu polarizaciju, da su isključivi u svom izričaju, „da su skloni vrijeđanju protivnika, prebacivanju bitnih tema u nevažne sporove te da, naposljetku, ne doprinose raspravi i rješavanju problemaˮ (Kišiček, 2021: 2). Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović dugogodišnji je političar kojega karakterizira specifičan javni govor, a često i kontroverzan politički diskurs. Cilj je ovog istraživanja analizirati retoriku predsjednika Zorana Milanovića kroz prizmu logosa, ethosa i pathosa u digitalnom okružju, ali i pokušati dati odgovore na pitanje u koju se svrhu koristi društvenim medijima kao sredstvom političke komunikacije. Kvalitativno istraživanje provedeno je analizom sadržaja Milanovićevih objava na njegovu profilu na Facebooku tijekom dva mjeseca, a u istraživanje su uključene i objave iz dnevnih tiskovina. Rezultati pokazuju da Milanović često uporabljuje objave da bi diskreditirao ethos političkih protivnika, ali isto tako i da se sve veći broj Milanovićevih objava može usporediti s objavama bivšega američkog predsjednika Donalda Trumpa. Njegova je kandidatura za američkog predsjednika pokrenula nov trend u političkoj komunikaciji, tzv. amaterizam (Enli, 2017: 59) u objavama na društvenim medijima, čime osoba dobiva na autentičnosti u odnosu na tradicionalno mnogo dorađenije profesionalne kampanje. Društveni mediji nov su način izgradnje imidža kandidata, a ovakav „amaterski stilˮ ophođenja može biti rezultat spontanosti osobe, ali i promišljena strategija.

društveni mediji, politička retorika, Hrvatska

nije evidentirano