hrvatski

Strategije razvoja cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2

Objavom genetičke sekvencije virusa SARS-CoV-2 mnogobrojne tvrtke krenule su u razvoj cjepiva. Protein šiljka i njegova receptor-vezujuća domena, na temelju svoje imunogeničnosti, nametnuli su se kao glavne antigenske mete u razvoju cjepiva. Velik je broj strategija koje su različiti proizvođači odabrali na polju dostave odabranog antigena u stanice. Tradicionalni pristup uključuje cjepiva s inaktiviranim te oslabljenim virusom, a noviji pristup cjepiva temeljena na virusnoj podjedinici, na čestici nalik virusnoj, vektorska cjepiva, DNA te RNA cjepiva. Znanstvenoj zajednici najzanimljivija su RNA cjepiva jer su u pandemiji COVID-19, uz vektorska cjepiva, najbrže autorizirana za tržište, kao i zbog testirane sigurnosti i učinkovitosti, koja je na veoma visokoj razini. U razvoju cjepiva treba razmotriti i upotrebu adjuvanata koji povećavaju i moduliraju imunogeničnost cjepiva. Može biti riječ o agensima dodanim izvana, kao što su aluminijeve soli, ali često i same sastavnice cjepiva posjeduju imunostimulatorna svojstva. Zaključno s 12.8.2021., četiri su COVID-19 cjepiva licencirana za upotrebu u EU. U razdoblju visokog postotka preboljelih i cijepljenih dolazi do pojave novih varijanti virusa koje su evolucijski favorizirane jer izbjegavaju stečeni imunitet populacije. Stoga, uz razvoj cjepiva optimiziranih za zaštitu od prevalentnih varijanti, morat će se poraditi i na modelima koji bi mogli predvidjeti pojavu novih virusnih varijanti.

COVID-19 ; koronavirus ; pandemija ; antigen ; imunizacija ; virusne varijante

nije evidentirano