hrvatski

Ekološka i genetska obilježja ektoparazita divljih papkara iz različitih staništa u Hrvatskoj

Radi utvrđivanja raznolikosti faune ektoparazita, njihove rasprostranjenosti, učestalosti pojavljivanja, spolne strukture, razvojnih stadija, područja prihvaćanja te vektorskog potencijala, pregledane su 1723 jedinke 6 vrsta divljih papkara (jelen obični, jelen lopatar, srna obična, svinja divlja, muflon, divokoza), na 45 lokacija u 3 biogeografske regije. Ektoparaziti su determinirani do razine vrste, a 170 ih je podvrgnuto genetskoj analizi sekvenciranjem odsječka 16S rRNA i odsječka COI gena. Sa 664 invadirane jedinke divljih papkara (38, 53%) prikupljeno je 5477 ektoparazita, od čega je 11 vrsta pronađeno u kontinentalnoj regiji, u alpinskoj 7 i u mediteranskoj 8 vrsta. Među 10 vrsta krpelja dominantni je Ixodes ricinus (77, 49%), slijede Dermacentor reticulatus (10, 31%), Haemaphysalis concinna (8, 77%), Ixodes gibbosus (0, 91%), Haemaphysalis inermis (0, 62%), Haemaphysalis punctata (0, 51%), Dermacentor marginatus (0, 45%), Rhipicephalus bursa (0, 37%), Ixodes hexagonus (0, 31%) i Hyalomma marginatum (0, 22%). Od ostalih vrsta najzastupljeniji su kukci Lipoptena cervi (33, 63%), Haematophinus suis (0, 96%), Hippobosca equina (0, 93%), Damalinia spp. (0, 32%) te pijavica Haemopis sanguisuga (0, 05%). Sekvencioniranjem su dokazana 3 haplotipa za I. ricinus, 1 za H. inermis te 2 za R.bursa. je Za dvije vrste divljih papkara je po prvi puta potvrđeno da su nespecifični nositelji ektoparazita: jelen obični za H. suis i divlja svinja za H. sanguisuga, što je prvo bilježenje ove pijavice na sisavcima. Pronalazak vrsta I. gibbosus u kontinentalnoj, D. reticulatus u mediteranskoj i Hy. marginatum u alpinskoj regiji značajno odstupa od dosad poznate rasprostranjenosti tih vrsta u Hrvatskoj, što ukazuje na učinke klimatskih promjena na biologiju i ekologiju ektoparazita i divljih papkara.

ektoparaziti ; krpelji ; divlji papkari ; stanište ; klimatske promjene

nije evidentirano