hrvatski

Djetetov jezični identitet između dijalekta i standarda

Jezik je važan dio identiteta svake osobe koji se u ranijim godinama života izgrađuje lokalnom (materinskom) govoru, odnosno u dijalektu. Polaskom u školu djeca se susreću sa standardnim jezikom, čiji se utjecaj povećava intenzivnijim sudjelovanjem u javnokomunikacijskom prostoru, ponajprije kroz medije. U djece se pritom počinje oblikovati svijest o standardnom idiomu različitom od njihova materinskog idioma te se pretpostavlja da se povećanjem njegova utjecaja smanjuje udio lokalnih jezičnih elemenata u djetetovu govoru. Kako bi se ta pretpostavka provjerila, u ovome radu analizirat će se govor djece osnovnoškolske dobi iz sela Štitar s naglaskom na elementima iz slavonskoga dijalekta. U tu svrhu, snimljen je govor dviju dobnih skupina − djece nižih i viših razreda osnovne škole. Djeca su podijeljena u dvije dobne skupine da bi se provjerilo mijenja li se jezični identitet tijekom godina pod utjecajem škole. Osim govora djece, analizirat će se i osnovnoškolski udžbenici hrvatskoga jezika da bi se utvrdilo poštuje li se načelo zavičajnosti te ima li ono utjecaja na čuvanje lokalnih jezičnih elemenata u govoru djece. Cilj je rada odgovoriti na ova istraživačka pitanja: 1. je li udio dijalektnih jezičnih elemenata obrnuto proporcionalan udjelu standardnojezičnih elemenata u govoru djece ; 2. oblikuju li djeca osnovnoškolske dobi svoj jezični identitet na temelju lokalnoga idioma ; 3. poštuje li se načelo zavičajnosti u jezičnom obrazovanju te ima li ono utjecaja na čuvanje lokalnih jezičnih elemenata u djece.

djetetov jezični identitet ; dijalekt ; slavonski dijalekt ; standardni jezik ; načelo zavičajnosti

nije evidentirano