hrvatski

Između kasne antike i predromanike: sustavi datiranja i kulturni profil prve ranosrednjovjekovne skulpture u postkaramanovskoj medievistici

Prva stoljeća srednjovjekovlja (VII. i VIII.) u hrvatskoj su medievistici sve do suvremenosti ostala obilježena pejorativnim shvaćanjima, opetovanima u literaturi raznolikih disciplina: »mračna stoljeća«, »urbana regresija«, »nestanak složenijih oblika društvene organizacije«, »stagnacija umjetničkog stvaralaštva« ili »zamiranje antičkog načina života« samo su najčešće upotrebljavani pojmovi u tako razvijenom kritičkom aparatu. Takav je diskurs, s jedne strane, bio uvjetovan dugotrajno dominantnim narativom o »kataklizmičkom« svršetku starog vijeka uokrug jadranskog bazena (pod pritiskom barbarskih migracija), a s druge strane objektivnim manjkom povijesnih tekstova koji bi ovo i ovakvo gledište mogli ozbiljnije potvrditi ili opovrgnuti. Osim, naime, sâmog početka VII. st. i sâmog kraja VIII. st., pisani izvori sasvim mimoilaze istočni Jadran, napose Dalmaciju. Kronološkom preciziranju je domena arheološkog zapisa te arhitektonskog i umjetničkog stvaralaštva pridonijela tek u ograničenoj mjeri, jer apsolutno datirani spomenici još uvijek izostaju. Na raspolaganju stoji jedino relativna kronologija. Promjene u shvaćanjima unijele su prijašnje revizije standardnih objašnjenja, kao što su »adriobizantizam« (E. Dyggve, 1939.) i »pasivna negacija antike« (M. Prelog, 1954.), dok novije interpretativne paradigme polažu snažniji naglasak na društvenu transformaciju, negoli na vanjske faktore kao uzroke promjena do kojih je došlo u VII., VIII. i IX. st. U tom kontekstu je poučno promotriti poziciju Ljube Karamana, do sredine XX. st. najutjecajnijeg ovdašnjeg tumača geneze i kulturnog profila inicijalnih stoljeća srednjeg vijeka. Nekolicina njegovih studija posvećenih upravo problemima »prijelaznog razdoblja« objavljena je između ranih 1920-ih i kasnih 1950-ih. Karamanova preokupacija problematičnim »prijelaznim« razdobljima najsustavnije je izložena u studiji »O spomenicima VII i VIII stoljeća u Dalmaciji i o pokrštenju Hrvata« (1942.), gdje sintetizirao sve tada poznate datirane spomenike, povezujući ih stilsko-komparativnom metodom s ostalom sačuvanom građom. Tako uspostavljeni sustav datiranja postao je, u sljedećem koraku, polazištem za zaključke o kronologiji i periodizaciji sveukupne predromaničke umjetnosti na istočnom Jadranu, naročito skulpture. Ovdje će biti istraženo porijeklo i svojstva Karamanova sustava datiranja te prikazati njegova evolucija do suvremenosti, s osobitim naglaskom na pitanje što je preostalo od tada uspostavljenog korpusa u svjetlu novijih znanstvenih spoznaja. U izlaganju će biti posvećena pažnja pitanjima poput kronološke stratifikacije predpleterne skulpture, donje granice pojave pleterne plastike, njena porijekla i geneze.

Ljubo Karaman, medievistika, skulptura, predromanika, kronologija, periodizacija

nije evidentirano