hrvatski

Quod tanta fuit hominibus studiorum humanitatis ignoratio: »Roma instaurata« Flavija Bionda kao stožerno antikvarno djelo na stjecištu povijesti umjetnosti i klasične filologije

Flavio Biondo (lat. Blondus Flavius ; r. 1392, Forli – u. 1463, Rim) bio je kurijalni notar i papinski tajnik, ranorenesansni antikvar i povjesničar, čija su djela bitno utjecala na razvoj ovih, ali i nekih drugih humanističkih struka. Njegovim se najznačajnijim spisima smatraju: rasprava o prirodi latinskoga, kao i razvoju talijanskoga jezika De verbis Romanae locutionis (O riječima rimskoga govora, 1435.) ; Historiarum ab inclinatione Romanorum imperii decades (Dekade povijesti od propasti Rimskoga carstva, 1453.), prvi pregled povijesti Apeninskog poluotoka od 412. do 1441. godine, odnosno do autorova doba ; te Italia illustrata (Rasvijetljena Italija, o. 1455.), geografsko‒ povijesna analiza 18 talijanskih pokrajina. Za razvoj i povijest antikvarnih studija nezaobilazna su Biondova djela: Roma triumphans (Rim u trijumfu, 1459.), iscrpan prikaz javnoga te privatnoga života u starome Rimu, koji je autor priželjkivao postaviti kao model za suvremenu reformu administrativnih i vojničkih institucija ; te Roma instaurata (Obnovljeni Rim, 1446.), detaljna rekonstrukcija topografije antičke metropole i njezinih najznačajnijih spomenika, ali i ponekih kasnijih kršćanskih. Potonjim djelom dokida se srednjovjekovni naučenjački pristup antičkim materijalnim starinama, a započinje nova, moderna faza antikvarnih studija. Stoga je ono žarišna točka ovoga rada. Ovaj humanist bio je ključna figura u formuliranju renesansnoga antikvarnog diskursa te sistematizaciji antikvarnih studija kao historijske discipline koja je bitno utjecala na gotovo sve aspekte renesansne kulture, a također i na evoluciju interdisciplinarnosti u domeni kulturne povijesti. Primarni cilj ovoga rada je analiza različitih elemenata renesansnoga antikvarizma i njegova stožerna djela – Roma instaurata Flavija Bionda. Iz različitih se stajališta proučava njegov nastanak i međudjelovanje s ostalim spisima autorova opusa, ali i s istodobnim djelima drugih renesansnih antikvarnih učenjaka. Također se u radu pruža i pregled svih renesansnih izdanja te interpretacija sačuvanih primjeraka drugoga izdanja ovoga djela koji su pohranjeni u Zbirci rukopisa i starih knjiga (Rara) Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a iznimno su značajni za hrvatsku kulturu jer ih je 1481. godine u svojoj veronskoj radionici otisnuo najvažniji hrvatski tiskar inkunabula Dobrić Dobrićević. Prikazuju se i najznačajnija ranija djela u kojima se može detektirati antikvarni interes za rimske ruine, kao i neka kasnija cjelovita ostvarenja renesansnih antikvara, uzimajući naravno uvijek u obzir kontekst kontinuiranih povijesnih mijena. Razmatraju se možebitni zajednički motivi, različiti koncepti navedenih spisa te logika njihova razvojnoga slijeda. Zatim se probrane aspekte renesansnog antikvarizma sučeljuje s nekim suvremenim shvaćanjima i kritikama ove discipline pa pokušava pomiriti njihove naizgled nekompatibilne filozofije. Naposljetku se u radu nastoji otkriti interdisciplinarne komponente središnjega Biondova spisa, ali i njegova čitavog opusa, posebice one koje se dotiču povijesti umjetnosti te latinske filologije. Radu su priloženi i dosad najopsežniji hrvatski prijevod odabranih odlomaka Romae instauratae, kao i relevantne reference te slikovni materijali.

antikvarizam ; antikvarni studiji ; Dobrić Dobrićević ; Flavio Biondo ; humanizam ; renesansa ; Roma instaurata

nije evidentirano