hrvatski

Pregled i usporedba metoda deformacijske analize

U diplomskom radu obrađeno je više vrsta metoda deformacijske analize. Prikazana je njihova primjena na simulacijskoj mreži na terenu te je u konačnici dana međusobna usporedba. Deformacijskom analizom se određuje stabilnost točaka, za koje se smatra da su stabilne, i određuje se pomak nestabilnih točaka različitim metodama za testiranje statističke hipoteze. Metode deformacijske analize koje su se teorijski obradile u diplomskom radu su: Hannover, Mihajlović, Karlsruhe, Fredericton i Delft metoda. Poseban naglasak je stavljen na metodu Hannover jer se ona primijenila na praktičnom primjeru simulacijske mreže, ali je ujedno i najčešće korištena metoda deformacijske analize. Deformacijska analiza po metodi Hannover podijeljena je u šest faza. Osim metode Hannover, na praktičnom primjeru primijenile su se i robusne metode. Postupak određivanje stabilnih i nestabilnih točaka sastoji se od iterativnog postupka dodjeljivanja težina pojedinoj točki mreže. Robusne težinske funkcije korištene u diplomskom radu su: Huber, Huber modificirana, Fair, Cauchy, Welsch, Tukey, German–McClure, L1 i L1–L2 težinska funkcija. Stabilnost točaka mreže se također određivala softverom PANDA. Mogu se provoditi dvije analize, a biraju se prema dostupnim podacima, odnosno stohastičkih informacija. Postupak se sastoji od globalnog testa podudarnosti, a zatim lokalizacije nestabilnih osnovnih točaka i točaka na objektu statističkim testiranjem. Na samome kraju dani je zaključak o primjeni različitih metoda i odabir najbolje.

deformacijska analiza, pomak, simulacijska mreža, statističko testiranje

nije evidentirano